Atletska staza u Križevcima – Mladen Klasić

Naš poznati odvjetnik Mladen Klasić bio nam je gost u emisiji “Poznati u mom dvorištu”, zamolili smo ga da nam da intervju na temu atletske staze.

S obzirom da je gospodin Klasić predsjednik Atletskog kluba Križevci najmjerodavnija je osoba da nam prokomentira inicijativu  za izgradnju nove staze koja bi našim mladim atletičarima puno značila.

Intervju možete pročitati u cijelosti ovdje.

Dvanaesta sjednica križevačkog Gradskog vijeća imala je raspravu o aktivnostima na izgradnji sportsko-rekreacijskog kompleksa i uređenju atletske staze.
Zamolili smo predsjednika Atletskog kluba Križevci gospodina Mladena Klasića da nam odgovori na neka pitanja.

Vaš prijedlog je bila tematska sjednica Gradskog vijeća, što ste mislili time postići?
Prije izvjesnog vremena u svojstvu člana Izvršnog odbora zajednice športskih udruga Grada Križevci bio sam dio delegacija koju je primio Gradonačelnik sa svojim suradnicima.
Tada sam ukazao na potrebu da se inicira jedna tematska sjednica Gradskoga vijeća na kojoj bi se prije svega gradski vijećnici, a tako i javnost, upoznali sa stanjem križevačkog športa, postignućima, brojem športaša i strukturom športova, uvijetima u kojima križevački šport djeluje i to prije svega materijalnim izdvajanjima Grada za zadovoljenje javnih potreba u športu te stanjem i mrežom objekata športske infrastrukture.
I dalje smatram da je nužno održati takvu tematsku sjednicu jer Grad je distributer novca koji se iz različitih osnova, a ponajprije od građana-poreznih obveznika slijeva u gradski proračun, a gradski proračun je odraz brige Grada o pojedinim javnim potrebama i onome što jedno mjesto čini Gradom.
Pitanje stanja i razvoja športa te ulaganja u šport jedno je od ključnih pitanja i ima ozbiljne reperkusije na demografska kretanja, zdravlje i interese mladih, atraktivnost grada za život u tome gradu, prevencija niza bolesti koje su uzele maha kao svojevrsne epidemije (pretilost , bolesti ovisnosti). Mislim da nije potrebno posebno naglašavati kakvu sve ulogu ima šport i koje dobrobiti nosi.
Sve ovo dobiva i na daljnjoj važnosti obzirom na težnje Grada da postane gradom-prijateljem djece. Ima li veće potvrde ozbiljnosti tih nastojanja od ulaganja u športsku infrastrukturu koja je, prije svih, namijenjena djeci.
Bilo je riječi o izgradnji staze u EU projektu s Mađarima, jeli to po Vama dobar put?
Na tom je sastanku bilo riječi i o potrebi stvaranja primjerenih uvijeta za bavljenje atletikom i tu bih napomenuo da pitanje atletike i uvijeta za bavljenje atletikom nije pitanje samo i jedino atletskog kluba.
Atletika je nezaobilazni temelj za sve športove i na svakom se športskom borilištu odmah kod svakoga športaša može uočiti je li prošao kroz školu atletike ili nije.
Dakle, kvalitetno uređeno atletsko borilište je „conditio sine qua non“ i za djecu vrtićkog uzrasta, predškole, osnovnih, srednjih škola i fakulteta, svih športova koji su povezani sa kretanjem ali i za rekreativce, naše građane koji prečesto poboljevaju od raznih bolesti zbog premalo kretanja.
Tada je bilo govora o tome da se do realizacije EU natječaja napravi jedna staza. Tome sam se usprotivio jer smatram da bi to bilo bacanje novca, s posve neizvjesnim vremenom kada bi se konačno atletsko borilište na Gradskom stadionu presvuklo tartan podlogom i time stvorili kvalitetni uvijeti i za rad svih gore navedenih, ali i za organizaciju atletskih takmičenja.Ovo tim više jer smatram da su križevačke atletičarke i atletičari zavrijedili da nastupe u svojem gradu, pred svojom publikom.
Nakon toga sam se početkom travnja 2018. obratio Gradonačelniku s prijedlogom da se nastave aktivnosti na utvrđivanju postojećeg stanja , da se utvrde potrebe sanacije posloge i njena priprema te da se dade odgovarajući prijedlog za daljnje aktivnosti.
Najavili ste “vlastita ulaganja” sa sponzorima u atletsku stazu, što ste točno mislili?
Da bih odgovorio na to pitanje, moram iznijeti daljnji tijek događanja i ukazati na nekoliko činjenica, a što traži malo više prostora.
Nakon opisanih događanja uslijedila je aktivnost Grada koji je osigurao sredstva te su izvršena odgovarajuća snimanja postojeće podloge u smislu njene podobnosti za polaganje završnoga sloja. Ta geomehanička ispitivanja su pokazala, a što mi je potvrdio i neovisni, nezainteresirani stručnjak, jedan od vodećih u RH za tu problematiku , da je nosivost i stanje podloge u redu te da treba izvršiti sanaciju na nekoliko mjesta gdje je podloga „propala“ zbog atmosferskih utjecaja.
Potom sam se početkom kolovoza 2018. godine obratio Gradu; Gradskom vijeću te Gradonačelniku i zatražio da se donese odluka kojom se Atletskom klubu Križevci dade suglasnost temeljem koje bi mogli dokazati kako imamo pravo raspolagati atletskim borilištem i suglasnost vlasnika (Grada Križevci) za eventualna ulaganja u sanaciju staze, uređenje i pripremu podloge. O tome svemu postoji i pisana dokumentacija.
Nakon godišnjih odmora pozvan sam na sastanak na kojem su nazočili Gradonačelnik, Predsjednik gradskog vijeća, resorni pročelnik i na istom je zaključeno da se udovolji našem traženju te nam je istoga dana dostavljen traženi dokument.
Nastavno tome, mi smo podnijeli prijedlog da se održi tematska sjednica Gradskoga vijeća vazano uz problematiku športske infrastrukture-atletskog borilišta na Gradskom stadionu s ciljem potpune informacije i senzibilizacije javnosti za taj projekt.
Na prvoj sjednici Gradskoga vijeća (12.sjednica) koja je održana nakon navedenog sastanka, prva točka dnevnog reda bilo je pitanje koje smo predlagali.
Usmeno sam obrazlagao stav i prijedlog Aletskog kluba, a on je ukratko bio da svim političkim dionicima i relevantnim čimbenicima koji odlučuju o tome predlažemo da staza odnosno uređenje atletskog borilišta bude nešto što će spajati, a ne razdvajati, da je to program koji treba zajedništvo svih te da ih sve pozivam na jedinstvo u rješavanju ovog gorućeg problema križevačkog športa. Zaključno sam predložio da se program polaganja završnog sloja na atletsko borilište koji ukupno iznosi cca 1,3 milijuna kuna stavi u proračun za 2019. godinu.
Takav prijedlog nije prihvaćen već je donijet zaključak da se uređenje staze i atletskog borilišta i nadalje rješava u okvuru EU projekta međugranične suradnje.
Ideja atletskog kluba je bila da se staza izdvoji iz stadiona i da njome upravljate, kako ste to zamislili i jeli to pravno-zakonski i tehnički izvedivo?
Upravo iz razloga ovakve netočne teze koja je plasirana, opširno sam opisao tijek događanja te jasne i nedvosmislene stavove i prijedloge Atletskog kluba Križevci.
Niti je Atletski klub, a niti sam ja osobno ikada igdje predlagao „izdvajanje staze iz Stadiona“. Gledajte, ja sam pravnik sa gotovo 39 godina radnog staža u struci i gotovo 28 godina rada u odvjetništvu i sigurno nebih nikada predlagao takav nonsens.
Jasno sam vam rekao što je bio službeni prijedlog Atletskog kluba , a to je ; osim prava korištenja atletskog borilišta koji Klub ima dugi niz godina, dati i mogućnost ulaganja, a za što je nužna suglasnost Grada koji je vlasnik Stadiona. I to je jedina istina. Takvu smo suglasnost dobili i ona nam je dostatan pravni temelj za daljnje aktivnosti
Zašto se problem atletske staze nije uspio riješiti svih ovih godina do sada, znamo za razna obećanja već godinama?
Prema mojem sjećanju,a uskoro će mi biti 35 godina kako kao špotrtski radnik-volonter sudjelujem u križevačkoj atletici, u vrijeme kada su križevački atletičari postali pobjednici Kros prvenstva bivše države, tadašnje križevačke vlasti su odlučile primjereno tom uspjehu, na postojećoj lokaciji nogometnog igrališta sagraditi nogometni stadion sa atletskim borilištem i šest staza. I tada je postojao problem lokacije i objektivne nemogućnosti da se napravi borilište sa osam staza. Stadion i atletsko borilište su izgrađeni i dovršeni koliko se sjećam 1974. godine, a kao podloga postavljena je masa tipa „rub-cor“. To je tada bila alternativa tartanu, vjerojatno i niže cijene no u eksploataciji nepotvrđena. Uz sve to, bila je i loše postavljena. Nikada nije učinjena reklamacija te je stanje ostalo bez otklanjanja nesostataka. Do tih sam podataka došao kada sam u prvom mandatu izabran za predsjednika preteće sadašnje zajednice športskih udruga i kada sam analizirao zatečenu dokumentaciju u toj udruzi (tadašnji SIZ sportova), a vezano uz rekonstrukciju filtera na Gradskim bazenima .
Dakle, na papiru smo imali stazu i atletsko borilište. ali u stvarnosti lošu podlogu koja je ubrzo definitivno propala.
Od 90-tih godina , pa nadalje, pitanje staze bilo je u drugom planu jer je prioritet svih prioriteta bila Gradska športska dvorana. I o tom bi programu mogao dugo pričati, ali još uvijek postoje moja pisma tadašnjem Gradonačelniku g. Puževskom, kojima sam u ime športske javnosti inicirao pokretanje aktivnosti na izgradnji dvorane te kasnije i vodio Odbor za izgradnju dvorane koji je Grad imenovao.
Od kada je dvorana završena „prioritet svih prioriteta“ u športskoj infrastrukturi je atletsko borilište i staza. Bilo je obećanje, osiguravana su sredstva za projektiranje no stanje je nažalost još uvijek isto. Tražiti eventualnog „krivca“ doista ne smatram produktivnim.Mislim da je potrebno da se stvori toliko potrebno zajedništvo, da se gleda u budućnost, a ne u prošlost i da se realno poslože prioriteti pa ćemo sigurno u zajedništvu postići puno više nego da ase razjedinjavamo i živimo u prošlosti.
U pretprošlom gostovanju u radijskoj emisiji Grad po mjeri svojih stanovnika gradonačelnik Rajn je izrijekom potvrdio da će staze biti, bojite li se da će proći više godina i da je to presporo na naše atletičare?
Ne bojim se. Po meni, ako želimo stazu, postoje dvije mogućnosti; prvo da se program uređenja atletskog borilišta i polaganja tartana na atletsko borilište uvrsti u proračun za 2019. godinu i da se zajedničkim snagama SVIH, bez uplitanja politike, isfinancira tih cca 1,3 milijuna kuna kojima bi se uredilo atletsko borilište i sve staze te rubnjaci i kanali uz stazu.
Ovo govorim iz razloga što iz dobro obaviještenih izvora vezanih uz EU fondove imam relevantna saznanja da još poduže vrijeme neće biti natječaja na koji bi mogli konkurirati program u sklopu međogranične suradnje. Naime, kako je taj program vezan uz partnere iz Mađarske, zbog politike EU postoji izvjesna zadrška u odnosu na tu državu i njenu politiku.
Zato smatram da nije realno čekati taj natječaj za koji se je najprije očekivalo da ide u 6. mjesecu, pa do konca 9. mjeseca i sl., a od toga sasvim izvjesno, još dosta vremena neće biti ništa.
U tom je kontekstu je Atletski klub je u krajnjem slučaju spreman poduzeti sve da se ostvare financijska sredstva za taj program, a postoje i naznake da bi se to moglo realno ostvariti. Mislim da je i križevačka javnost dovoljno senzibilizirana da bi podržala takav, pomalo neuobičajeni projekt da sami atletičaji stvaraju u Gradu uvijete za bavljenje atletikom.
Upravo zato je Atletski klub odlučio ne čekati „prekriženih ruku i kukati“ šo je kod nas vrlo česti običaj i pomalo ustaljena praksa, već želi djelovati proaktivno kako bi se ovaj gorući problem riješio.
Nemam nikakve dvojbe da nam je Grad partner u svemu ovome te da će to biti i nadalje, a uvjeren sam da će se nakon objektivne analize stanja i novih okolnosti ovaj program naći u Proračunu za 2019. godinu.
Molim prokomentirajte rezultate naših atletičara i atletičarki?
Rezultati naših atletičara i atletičarki, kako ovih danas, tako i svih onih koji su branili atletske boje Križevaca i stvarali 65-godišnju povijest organizirane atletike na ovim prostorima daleko, daleko nadmašuju sredstva koja se u atletiku ulažu i uvijete u kojima se pripremaju.To je najvažnije napomenuti.
Uspoređivati atletiku u Križevcima i u sličnim klubovima i sredinama u okolici, a da ne govorim o sličnim klubovima u inozemstvu je nemoguće.
Mi od zajednice športskih udruga koja transferira novac iz gradskog proračuna namijenjen za zadovoljenje javnih potreba u športu dobijemo po atletičaru cca 80-tak kuna mjesečno, što ne može pokriti niti troškove putovanja na natjecanja, a kamoli opremu, stručni rad, pripreme, nužnu vitaminizaciju i sl. Realne potrebe kluba su 10-tak puta veće od onoga što zajednica izdvaja. Time su i sva postignuća, sadašnja, kao i ona ranija daleko veća jer su ostvarena u nenormalnim uvijetima.
Gospodin Drago Palčić nominiran je za trenera godine kako ste to doživjeli?
Prof. Dragutin Palčić i ja smo povezani još od njegovog zaposlenja u tadašnjem SIZu športova. Naime, iako može neskromno zazvučati, moram reći da je moja ideja bila da nema napretka športa ukoliko se za ključne športove ne osigura od lokalne zajednice stručni kadar. Tako je prof. Dragutin Palčić kao mladi kineziolog počeo raditi u toj asocijaciji i na tom je poslu i danas. I ja sam se neposredno nakon njegova dolaska uključio u rad Kluba, pa tako se ove godine navršava 35 godina tog zajedništva.
Mi u Klubu jako cijenimo tu činjenicu da je atletičarima osiguran stručni rad.
Drago je jedna izuzetna samozatajna osoba. On se nikada nije niti postavljao ispred postignuća i rezultata svojih atletičara, ali se iza njih nije niti skrivao. Njegov je rad egzaktno vrednovan i potvrđen kako od samih atletičara, tako i od stručnjaka, kolegica i kolega, Atletskog saveza Hrvatske, a cijenjen je i od brojnih trenera i atletičara iz inozemstva, što se za mnoge samozvane stručnjake ne može reći.
Rezultati njegova rada govore sami za sebe i sve što bih ja rekao bila bi samo blijeda sjena stvarnosti. U ovim uvijetima, u okvirima ovih sredstava stvoriti dva olimpijca je „science fiction“. Sve to bez ijedne afere o dopingu i sličnim „bolestima“ kojima često svjedočimo u svjetskoj atletici.
Brojnost odličja i na državnoj razini u različitim disciplinama dokazuje da se velikim radom, na jednoj relativno skromnoj bazi i u izrazito lošim uvijetima mogu ostvariti respektabilni rezultati.To je struka vrednovala na najbolji mogući način i odatle su potekli i prijedlozi.
Znate, u atletici nema slučajnosti, štoperica pokazuje svakome jednako njegovu istinu, ona je neumoljivi, nijemi, gluhi i slijepi sudac koji ne poznaje ni menadžera, ni tatu niti strica.
Drago je već prohglašavan trenerom godine na županijskoj i nacionalnoj razini, a sadašnja je nominacija kruna njegova 35-godišnjeg predanog rada.
I za kraj, kako ocjenjujete svoj rad do sada, a posebno molim osvrt na angažman Tihomira Gudića i kako on može pomoći klubu?
O svojem radu neću reći ništa. O tome neka sude drugi. Mogu samo reći da sam u križevačkom športu kao športski radnik-volonter preko 36 godine i da sam kroz to vrijeme sudjelovao, pored atletskog kluba i u radu košarkaškog kluba, nogometnog kluba, stolnoteniskog kluba,bio sam Disciplinski sudac u Hrvatskom atletskom savezu, a i danas sam na čelu Atletskog kluba, drugostupanjski sam disciplinski sudac u Hrvatskom motociklističkom savezu, te sam član upravnih tijela Auto kluba Križevci te Motociklističkog kluba Križevci, Izvršnog odbora Zajednice športskih udruga na čijem sam čelu bio u više mandata.
S ponosom napominjem da nikada u životu nisam radeći u športu ostvario niti jednu dnevnicu niti naplatio ikakav putni trošak, a prema vlastitim sam mogućnostima osobno(kao i moja supruga) sudjelovao svojim sredstvima u financiranju športa. Športu sam davao, a nikada od športa nisam ništa uzimao.

Što se tiče drugog dijela pitanja s veseljem ističem da smo ove godine u klubu značajno „zanovili“ upravne strukture te smo u rad kluba uključili i dio roditelja i dio bivših atletičara.
Gospodin Gudić je jedna od, uvijetno rečeno, prinova u rukovodnom timu jer je imenovan Izvršnim direktorom kluba. Zašto ovo uvijetno? Zato jer se je gospodin Gudić i do sada angažirao i pomagao u radu Kluba.
Gospodin Gudić je potvrđeni, vrlo uspješni menadžer u športu i njegov, sada formalizirani angažman u klubu, predstavlja značajan doprinos u ostvarenju ciljeva kluba ali i u smislu „podizanja letvice“ i viših ciljeva. Njegovim dolaskom u znatnoj smo mjeri financijski ojačali što nam ulijeva optimizam da možemo i više i dalje. Zajedno sa svim članovima Izvršnog odbora Kluba on predstavlja jedan novi vjetar u leđa križevačke atletike.
Kroz funkciju izvršnog direktora i imenovanje tajnice kluba značajno smo odteretili prof. Palčića koji je na svojim leđima, osim stručnog rada iznio i veliki teret svakodnevnog funkcioniranja. No, kada već spominjem Dragu, ovdje svakako ne želim propustiti priliku i da javno iznesem zahvalu jednoj osobi koja je utkana u razvoj i karijere mnogih naših atletičara, koja je veliki dio svojeg vremena i angažmana posvetila da se mnoge pripreme obave kako valja,koja je vrata svojeg doma uvijek držala širom otvorema mnogim atletičarkama i atletičarima, a to je gospođa Biserka Palčić kojoj na ovom mjestu, u svoje ime kao i u ime kluba želim reći hvala.
Evo, nadam se da ste kroz ovih nekoliko odgovora dobili pravu sliku križevačke atletike danas, a neka mi, na kraju bude dopušteno svim građankama i građanima Križevaca uputiti jednu poruku;
„Volite svoj Grad i dajte mu barem onoliko koliko mu daju njegove športašice i športaši te brojni športski volonteri. Budite u tome jedinstveni jer će nam kroz zajedništvo svima biti bolje.“