Susret sa stogodišnjakom

Pogledajte kako izgleda čovjek u stotoj godini! Razveselio se što me vidi. Do nedavno smo se družili gotovo svakodnevno. Zdenko Premzl, gospodin u pravom smislu te riječi, svaki dan odlazi u kavanu malo prolistati novine, a zatim se živahnim korakom vraća u Senior Care dom za starije osobe u samom centru Križevaca. Pitam ga kako je; on odgovara da se osjeća odlično, samo što malo slabije čuje.
Prije nekoliko godina ostao je bez supruge o kojoj često kaže da ju je jako volio i da mu strašno nedostaje. Kćerka mu živi u Zagrebu, a kako sam ističe, unuka je u vrhu Microsofta u Americi.
Dane u domu provodi vrlo aktivno, s velikim veseljem sudjelujući u svim organiziranim događajima. Nikada ga nisam čuo da se na nešto žali. Jednom mi je prilikom rekao da ne voli gledati televiziju jer je to gubljenje vremena. Radije nešto pročita, a najviše vremena provodi za svojim laptopom. Zapisuje sjećanja (neka je i meni pokazao), šalje e-mailove, razgovara sa svojom unukom preko Skypea i, nećete vjerovati, ima mnogo fotografija koje uređuje na svom računalu.
Nedavno mi je rekao da razmišlja o smislu života i da ga je njegova supruga naučila najveću životnu mudrost – nikada se nikome ne zamjeriti i paziti kaj se govori drugima jer nema nikakvog smisla svojim riječima druge povrijediti. Bio sam fasciniran.
Živa legenda; sjeća se Križevaca otprije gotovo stotinu godina. Rekao mi je da su prije Drugog svjetskog rata u Križevcima postojala dva nogometna kluba, a živopisno mi je ispričao i kako je to bilo kad su Nijemci ušli u Križevce.
Radni vijek proveo je kao mesar i u životu mu nije bilo lako, ali duh optimista doveo ga je do stote i vjerujem da će ga odvesti i preko nje.
Njegove su manire izuzetno gospodske i među nama, nažalost, davno zaboravljene.
Što drugo reći nego da je to čovjek vrijedan svakog divljenja! Posebno ga volim, i ne samo ja…
Gospodine Zdenko, živjeli vi nama još dugo i zdravo!