Svi sveti – Inteligencija, duhovnost i spomen na pretke

Većina pučkih religija prakticira štovanje predaka ili duhova predaka. Ono je rašireno diljem svijeta, a najjače je u Kini.

Kako navodi Wikipedia Svi sveti (također Sesvete, Sisveti, Sisvete ili Svisveti; Sollemnitas Omnium Sanctorum), svetkovina je u Rimokatoličkoj crkvi koja se slavi 1. studenog, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Blagdan Svi Sveti kao spomen na mučenike počeo se slaviti u 4. stoljeću. 2. studenog obilježava se Dušni dan, odnosno spomen na sve vjerne mrtve.

Fuzija starog i novog
U naletu globalizacije duhovne vrednote u svakidašnjici bivaju potisnute na marginu iz razloga što se svijet i život vratolomnom brzinom (o)kreću oko novaca, a ono što je najvrijednije – ne može se kupiti novcem pa biva zanemareno i zaboravljeno. Tako nas već godinama marketinške aktivnosti usmjeravaju na kult mrtvih i obilježavanje Halloween-a raznoraznim zombie zabavama, pa tako većina populacije ne uspijeva vidjeti etnološku pozadinu koja se ispod krije.
Prema istraživanjima relevantnih svjetskih znanstvenika Halloween je najvjerojatnije nastao iz keltskog festivala žetve, kraja sezone ili ljeta, kada zemlja i vegetacija ulaze u tamnije doba smiraja ili „male smrti”. U to se vrijeme vjerovalo kako se mrtvi preci vraćaju obilaziti žive na ovome svijetu te im se paljenjem svijeća obasjavao put a hrana ostavljala kako bi se na tom putu okrijepili. Staro vjerovanje nije nestalo dolaskom kršćanstva već se na neki način s njim stopilo te proširilo na druge kontinente i poprimilo razne varijacije na istu temu.

Što kaže suvremena zapadna znanost?

  1. godine skupina psihologa iz Njemačke i Austrije izdala je studiju na temelju četiri odvojena istraživanja koja su pokazala znatno povećanje inteligencije kod ispitanika koji su potaknuti da razmišljaju pozitivno o svojim precima prije nego što su podvrgnuti seriji testova inteligencije*.
    Tako navedena studija govori kako razmišljanje i spomen na vlastite pretke djeluje poticajno kako na inteligenciju tako i na emocionalno samopouzdanje.
    U prvom eksperimentu, ispitanici su bili u tri skupine. Prvoj skupini ispitanika je bilo rečeno da misle o svom porijeklu unazad nekoliko stoljeća, drugoj da razmišljaju o precima unatrag tri-četiri generacije, a treća je bila kontrolna skupina. Rečeno im je da zamišljaju živote svojih predaka, njihove poslove, obitelj i nedaće sa kojima su se suočavali. Rezultati su pokazali kako su obje skupine koje su razmišljale o precima imale znatno bolje rezultate od testne skupine kojoj to nije bilo sugerirano.
    Drugo istraživanje je bilo manje eksplicitno, dijelu ispitanika je rečeno da konstruiraju svoje obiteljsko stablo prije testiranja, rezultati su bili slični kao i u prvom istraživanju.
    Treće istraživanje podijelilo je ispitanike u tri skupine, kojima je bilo rečeno da misle na bliske pretke koji su umrli, zatim da misle na bliske pretke koji su još živi, te treća skupina kojoj je rečeno da misle na bliske živuće prijatelje. Rezultati su pokazali kako su obje skupine koje su razmišljale od precima, bilo živim ili mrtvim, bolje riješile test inteligencije od skupine koja je razmišljala o bliskim živim prijateljima.
    U sličnom, četvrtom eksperimentu, ispitanici su trebali razmišljati ili pozitivno ili negativno o svojim precima. Obje skupine koje su razmišljale o precima, bilo pozitivno ili negativno, bolje su riješile testove inteligencije od kontrolne skupine.
    Možemo zaključiti da jednostavno razmišljanje o svojim precima, bilo bliskim ili daljnjim, bilo da smo kritični prema njima ili ih cijenimo, je dovoljan poticaj vlastitoj inteligenciji i emocionalnom zdravlju budući da razrješavanje odnosa unutar članova obitelji i onih živih i onih davno nestalih postavlja zdrav temelj napretku u životu.

Spomen na pretke u krugu obitelji, trenuci za pamćenje
Jedno od mojih najdražih sjećanja iz djetinjstva vezano je upravo uz blagdan Svih svetih. Sjećam se dobro kako bih provodila večer Svih svetih i Dušnog dana s bakom, baš kako je i ona provodila sa svojom bakom uz svijetlo svijeće i tihu molitvu za naše pretke koji nisu više s nama. Nakon toga ona bi upalila svijetlo i večerale bi, a ona bi mi tada pričala o njima, njihovim životnim pričama, pustolovinama i lekcijama. Bilo je tu smijeha i suza i osjećaja povezanosti koje nadilazi i prostor i vrijeme..

Svima vama, vjernicima, agnosticima, ateistima od srca želimo miran blagdan spomena na naše pretke, čije naslijeđe nosi svaka stanica našeg tijela, kulture i civilizacije.

*Izvor: Fischer, P., Sauer, A., Vogrincic, C., and Weisweiler, S. (2010) The ancestor effect: Thinking about our genetic origin enhances intellectual performance – European Journal of Social Psychology