Silvestrovo-stari običaji

Kako je već općepoznato, novogodišnju noć pratila je uzrečica – ‘Kako dočekate ponoć, takva će vam biti cijela godina’. Ulazak u novu godinu simbolizira novi početak, pa se oduvijek pazilo kojim ritualima započeti novo životno razdoblje.

Običaji se razlikuju, ali svi imaju isti cilj – prizvati ljubav, sreću i zdravlje. I Hrvati imaju niz običaja kojima nastoje što bolje uklizati u novu godinu, a neki od rituala poštuju se i danas.
Tako su Hrvati nekada vjerovali kako će čovjek cijele godine biti onakav kakav je bio tog dana, pa je sve oko kuće bilo uredno i mirno, a muškarci nisu kartali, već su uživali u veseloj obiteljskoj atmosferi. Naravno, napominjemo kako se nikome nije posuđivao novac, kako ga kroz godinu ne bi pomanjkalo.

Prvo jutro u novoj godini ukućanima je bilo najvažnije dozvati sreću koja će ih pratiti narednih 12 mjeseci. Ujutro bi se umili u lavoru čiste vode s jabukom i novčićem, kako bi kroz cijelu godinu bili zdravi i bogati. 
Bilo je važno i koga ćete tog dana prvoga vidjeti, jer se držalo da ćete biti zdravi cijele godine, baš kao onaj koga ste u novoj godini vidjeli prvi put.
I novogodišnji stol bio je odraz vjerovanja – morao je odražavati plodnost i blagostanje. Jako se pazilo što se poslužuje. Tako se u nekim krajevima vjerovalo kako se za ručak ne smije pripremati piletinu jer perad u vrtu čeprka ‘unazad’. Nije se spremalo ni zeca ni ribu kako sreća ne bi pobjegla poput uplašenog zeca ili otplivala poput ribe.
Poželjno je bilo spremiti svinjetinu jer svinja ruje prema naprijed pa će tako i obitelj kroz godinu napredovati i steći blagostanje. Valjalo je spremiti i leću koja simbolizira novac: koliko leće – toliko novčića, a obavezno i kolač kako bi nova godina ‘rasla’ poput dizanog tijesta. Nepoželjno je bilo sve kiselo kako nova godina ne bi bila kisela.
U nekim zemljama važno je u novogodišnjoj noći nositi crveno rublje, ‘za sreću’, a neki idu čak toliko daleko da u svojim vjerovanjima zabranjuju iznijeti smeće iz kuće između Božića i Nove godine, kako sreća ne bi ‘bila bačena’. Čudan neki običaj, ali eto, ima svega. 
U nekim se krajevima nije mela kuća kako se ne bi ometalo duše predaka koje tih dana borave u kući. Povješano rublje obavezno se skidalo kako stoka ne bi uginula, a kosa se nije prala kako ih ne bi mučila glavobolja.
Neki od običaja više zvuče kao izgovor, ne znam koliko Križevčani prakticiraju, ali tko voli (vjerovati) – nek’ izvoli.(š.v)