Hrvatski paradoks: kraći životni vijek, kasnije u mirovinu
Očekivani prosječni životni vijek u RH je ponovo pao, dakle hrvatski građani u prosjeku kraće žive. Pa ipak bi trebali još dvije godine kasnije ostvariti pravo na mirovinu. Kome je to u interesu?Pomicanje roka za odlazak u starosnu mirovinu sa 65 na 67 godina, koje je u RH ozakonjeno prije tri mjeseca, posljednjih dana iznova je temom pojedinih hrvatskih političara. Ipak, mjera bi se trebala početi primjenjivati tek od 2028. godine, a s postupnim rastom propisanog dužeg radnog vijeka kroz narednih pet godina, pa zasad izostaje veći otpor. Naspram toga, međutim, stoji činjenica da je ljetos zabilježen drugi pad očekivanog prosječnog životnog vijeka u RH u posljednje tri godine. Pritom je taj prosjek za gotovo tri godine niži od europsko-unijskog, ili pak onog u susjednoj Sloveniji.
Primjena te mjere ponegdje ima određeni alibi u rastu životnog vijeka, no s Hrvatskom to očito baš i ne može biti slučaj. Do izražaja stoga dolazi manje popularan rezon, onaj poslodavaca koji zadržavaju radnu snagu, ali i mirovinskih fondova. Ne tek državnih sustava isplate mirovina, dakle, nego i privatnih – konkretno, bankovnih – fondova koji posluju s dijelom uplata mirovinskog doprinosa, što u RH iznosi četvrtinu udjela. A s obzirom na izuzetnu novčanu masu koju zadržavaju, mogu se čuti i prigovori da će dvije godine kraće isplaćivanje prosječnog umirovljenika njima u poslovnom smislu veoma odgovarati.
