Ana Bučević ili psihijatrija?
Kaznene prijave za nadriliječništvo
Ostao sam iznenađen, ali ne i uvrijeđen viješću da je jedan psihijatar, legalni stručnjak za ljudske duše i psihe, protiv tzv. motivacijske govornice i profesorice kineziologije Ane Bučević iz Splita podnio Ministarstvu zdravstva prijavu za nadriliječništvo. U glavi su mi se pojavile dvije misli: prva da ih „muči što ova zarađuje više od njih”, a druga da se „boje da njihov rad više nema smisla” ako je to ikada i imao, što se mnogi pitaju kad govore o liječenju ljudi hrpama tableta od kojih se još i više samo tupo gleda u zid.
Psihijatrijski se stručnjaci slažu da se trebaju sankcionirati osobe koje umišljaju da smiju djelovati na druge, a pritom su zapravo potpuno neodgovorne i izvan stručnih i znanstvenih okvira nedopustivim aktivnostima ljudima potencijalno štete i uz to još ostvaruju nedopuštene prihode.
Pitam se koliko je ona opasnija od političara koji opasno djeluju na ljude, čime su zapravo potpuno neodgovorni, i izvan stručnih i znanstvenih okvira potencijalno štete ljudima, a uz to ostvaruju doduše dozvoljene, ali basnoslovne prihode.
Ne želim braniti Bučevićku, ali smatram da nije u redu da ona strada samo zato što zarađuje više od nekih drugih. I sam sam prije više od godinu dana uspio popratiti neke od njezinih objava na youtubeu i bila mi je simpatična sve do onog trenutka kad sam shvatio da mi se nešto ne sviđa, no to ne znači da, ako su mi draži Robin Sharma ili Bruno Šimleša, smatram da sve druge treba zabraniti.
Ana kaže nešto za što bi mnogi stavili ruku u vatru da je ispravno: za sve probleme krivi smo si MI sami! Drugim riječima, kaže da su misli i um ti koji od raja mogu stvoriti pakao i obrnuto, kao i da je jedini lijek ljubav… Pa gdje je tu problem?
Radi li se ovdje o stvarnoj brizi za ljudsko psihičko zdravlje ili su možda u pitanju zavist i jal stručnjaka koji ne mogu toliko zarađivati na ljudskoj patnji? Budimo iskreni, osim „šopanja” ljudi lijekovima nismo baš puno čuli o uspjehu struke jer da ga ima, onda možda ne bismo imali toliko PTSP-ovaca i samoubojstava.
Psihijatar zamjera Ani da govori o vibraciji, a podsjećam ga kako je Nikola Tesla tvrdio da je ključ svega vibracija, dali to znači da će tužiti Teslu posthumno?
Malo mi to sve „smrdi” na jalov lov na vještice i srednji vijek. U svijetu postoje tisuće i tisuće motivacijskih govornika, ljudi koji su pročitali, naučili, vježbali i prenose ljudima svoje iskustvo. Zašto bi oni bili opasni ili opasniji od milijuna drugih koji na raznorazne načine „ubijaju ljude u pojam i zdrav razum”? Je li u redu stavljati ljude na lomače samo zato što nešto ne razumijemo, tobože „u ime naroda” ili u ime zakona koje su ljudi isto tako pisali sebi po mjeri?
Je li u redu ljudima na takav način slati poruke poput „samo dođite k nama jer mi imamo tablete za sve”? Nedajbože da se poslušaju savjeti nekog Šimleše ili Robina Sharme koji, usput budi rečeno, samo govore ono što su čuli od drugih koji su već davno spoznali neke principe i o njima poučavali.
Ovdje dolazimo i do druge grane ovog rascvalog drveta, a na njoj se nalaze neka Vera Čudina, Vidoviti Milan i još mnogi potpuno „bezopasni” likovi koji imaju sva prava govoriti ljudima što ih čeka u životu.
Svi koji smo gledali legendarni film Miloša Formana Let iznad kukavičjeg gnijezda možemo se prisjetiti kako funkcionira sustav u kojem netko odlučuje tko je pametan, a tko lud. O, slobodo!
Pa stvarno da se zamislimo!
Zato za kraj jedna motivacijska poruka:
Volim i voljen/a sam i što više ljubavi dajem, to mi se više ljubavi vraća.
