Sjećanje na slavnu ženu Prigorja

Povodom Međunarodnog dana žena, 8. marta, dio prigorskih građana na križevačkom gradskom groblju položilo je cvijeće na spomenik Mileve Cetušić, jedne od najpoznatijih ličnosti prigorskog i hrvatskog ženskog te radničkog i antifašističkog pokreta iz 20. stoljeća.

Mileva Cetušić bila je tekstilna radnica, rođena je 1907. u potkalničkom selu Vojakovački Osijek, a umrla je 1972. godine u Križevcima. Svoju borbu za ženska prava i slobode započela je veoma rano, u svojim ranim 20-tim godinama. Osim u Prigorju, u radničkim i ženskim udruženjima bila je aktivna i u Argentini, gdje je zajedno sa suprugom Draganom Cetušić živjela i radila od 1928. do 1932. godine. U tih 5 južnoameričkih godina koliko je provela u Buenos Airesu – glavnom gradu Argentine – sudjelovala je u nizu društvenih i političkih događaja koja su bila od značaja za argentinsko društvo.

Na kraju je početkom 30-tih, zbog ljevičarskog i feminističkog djelovanja, zajedno sa suprugom Draganom bila od strane argentinskih vlasti deportirana u tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju. U Jugoslaviji je nastavila svoj ‘argentinski’ rad, a među prvim aktivnostima bilo je osnivanje kulturno-umjetničkog društva ‘Seljačka kolo’ u Vojakovačkom Osijeku. To folklorno društvo, bilo je vođeno od strane Mileve i njezinog supruga te drugih ljevičara iz Prigorja. Pored folklornog djelovanja, ono je radilo i na opismenjavanju te odgoju žena, djece i mladeži. Naravno, i na popularizaciji socijalističkih ideja i pogleda.

Drugi svjetski rat za Milevu Cetušić, kao i za većinu mještana Vojakovačkog Osijeka, počeo je velikom obiteljskom tragedijom. Nakon proglašenja NDH-a, suprug Dragan joj je uhapšen i završio je u fašističkom logoru Danica kod Koprivnoce Tamo je tijekom ljeta 1941. godine ubijen zajedno sa još nekoliko logoraša. Poslije odvođenja muža u logor, ne želeći postati žrtva fašističkog terora, Mileva je pristupila prigorskom antifašističkom pokretu koji se tada razvijao. Ubrzo nakon toga, bila je vođa kalničke antifašističke grupe koja se još zvala i ‘Šojkina grupa’ – nazvana po Milevinom tajnom imenu. Tijekom rata bila je komandant Kalničke partizanske čete i odreda te borac 17. Slavonske brigade. Istovremeno, vršila je i brojne visoke političke dužnosti na prostoru Prigorja, Podravine i Bilogore. Bila je tako član Kotarskog NOO-a Križevci te Okružnog NOO-a Bjelovar. Aktivna je bila i u SKD ‘Prosvjeta’ od njenog osnivanja 1943. godine. U Prosvjeti je bila član njezinoga predsjedništva zajedno sa istaknutim članovima tadašnjeg ZAVNOH-a.

Završetkom rata, Milevu, tada već jednu od poznatijih hrvatskih i jugoslavenskih ženskih antifašistkinja, čekale su još važnije političke dužnosti i društvene obaveze. U ljeto 1945. godine bila je najvećim dijelom u Zagrebu i Beogradu na raznim republičkim i saveznim poslovima. Najprije je sudjelovala na trećem zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) koji se održao u Beogradu početkom kolovoza 1945. godine. Na AVNOJ-u je bila predstavnik Antifašističkog fronta žena Hrvatske (AFŽ). Pored člana Glavnog odbora AFŽ-a Hrvatske, član je bila i Kotarskog odbora AFŽ-a. Neumorni rad za boljitak žena u Prigorju i Hrvatskoj, Mileva je nastavila i hrvatskom Saboru. Naime, krajem 1945. godine, bila je jedna od 7 žena koje su prve u povijesti Sabora izabrane za zastupnice – pored Mileve Cetušić, ženska zastupnica je postala još Milka Kufrin, Anka Berus, Maca Gržetić, Kata Pejnović, Cvita Gilić, Ana Mrkoci i Beška Frntić.

Grad Križevci, zaslužnom bračnom paru Milevi i Draganu Cetušić, za vrijeme Jugoslavije odužili su se nazvavši jednu ulicu po njima. Ta ulica više ne postoji, ukinuta je prije više od 20 godina odlukom tadašnjih gradskih vlasti. Danas se Milevu, nažalost, sjete samo malobrojni prigorski građani, najvećim dijelom oni koji cijene njezin lik i djelo kako na polju ženskog tako i radničkog te antifašističkog pokreta. (zv)