Međunarodni dan slijepih – Dan bijelog štapa, 15. listopada

„Sami možemo toliko malo, zajedno možemo toliko mnogo.“ Helen Keller

Međunarodni dan slijepih i Dan bijelog štapa obilježavaju se u svijetu s ciljem podizanja svijesti građana o specifičnim potrebama slijepih i slabovidnih osoba, ali i obavezama zajednice prema njima. Nezadovoljavajući položaj slijepih osoba proizlazi iz otežanih mogućnosti zapošljavanja, prisutnosti diskriminacije i stigmatizacije, nedostatku ili nemogućnosti nabavke asistivnih pomagala.

U današnjem sve gušćem prometu, bijeli štap je pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu, ujedno je i prometni zaštitni znak slijepih osoba. Samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa svladava se na tečaju poduke usvajanjem osnovnih tehnika vještine korištenja štapa, osnovnih prometnih pravila te konfiguracije terena kojim će se osoba samostalno kretati. Bijeli štap je zapravo produžena ruka slijepe osobe, sve što je izvan dosega štapa je opasnost za osobu i velika nepoznanica. Inicijativa za korištenje bijelog štapa kao zaštitnog znaka slijepih osoba u prometu pokrenuta je još 1930. godine, ali tek nakon Drugog svjetskog rata tzv. dugi bijeli štap počinje se primjenjivati kao pomagalo za kretanje slijepih. Dan bijelog štapa pvi puta se obilježava 1964. godine. Republika Hrvatska se pridružila mnogobrojnim zemljama u obilježavanju Međunarodnog dana bijelog štapa 15. listopada 1996. godine kada je taj dan prerastao u Međunarodni dan slijepih. Prema podacima Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2019. godini registrirane su 27.092 osobe s oštećenjem vida, što čini 5,3% ukupnog broja osoba s invaliditetom, uz prevalenciju od 7%.  Prema dijagnozama koje u potpunosti ili većoj mjeri invalidiziraju osobu, u Hrvatskoj je registrirana 14.321 osoba s vidnim poremećajem i sljepoćom.

Neophodno je stalno praćenje potreba i problema slijepih osoba jer se uz svakodnevni napredak tehnologije i poboljšanja olakšava svakodnevica i unaprjeđuje kvaliteta njihovog života. Za slijepe i slabovidne osobe izuzetno je važna psihosocijalna i profesionalna rehabilitacija. Provodi se s ciljem osposobljavanja za izvršavanje svih radnji potrebnih za samostalno življenje, podiže nivo samostalnosti i sposobnosti sudjelovanja u aktivnostima svakodnevnog života. Prema medicinskoj indikaciji osigurana osoba ima pravo na pomagala koja su utvrđena popisom dostupnih pomagala. Pomagala za slijepe i slabovidne osobe možemo podijeliti na optička, neoptička i elektronska pomagala. Također, izuzetno je važno prilagoditi okolinu slijepoj i slabovidnoj osobi (raspored namještaja u stanu, korištenje uređaja sa zvučnim signalom ili adaptiranim kazaljkama itd.). Do izazova i prilagodbi u svakodnevnom životu slijepih osoba i osoba s oštećenjem vida, kao i njihovih obitelji, došlo je uslijed velikih promjena uzrokovanih pandemijom COVID-19. Imaju više teškoća u pridržavanju mjera opreza i fizičkog distanciranja, otežani su komunikacija i kretanje te im je potrebna značajnija podrška okoline. 

Asistivna tehnologija

Slijepe osobe i osobe oštećena vida treba poticati na korištenje novih tehnologija, a upravo asistivna tehnologija predstavlja interdisciplinarno područje koje se sastoji od sredstava, proizvoda, metodologije, strategije, prakse i usluga kojima je cilj promicanje funkcionalnosti za slijepe i slabovidne osobe. Važne su prvenstveno iskoristivost, funkcionalnost, minimalizam, dizajn, ali i dostupnost tehnologije – primjerice elektronski ultrazvučni bijeli štap, govorni kuhinjski termometar, različite aplikacije za pametne telefone i računala, senzori, nosivi uređaji koji omogućuju da osjete svoju okolinu i kreću se sigurnije. Iako ovoj populaciji moderna tehnologija značajno olakšava život i dalje je nužna ljudska podrška, osobito uslijed pandemije COVID-19, kroz kontinuirani rad i pomaganje svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invaliditeta, osnivanjem mobilnog tima stručnjaka, edukacijom članova obitelji, stručnjaka i zajednice o pravilnom pristupu i komunikaciji sa slijepom i slabovidnom osobom. Jedan od najvažnijih preduvjeta neovisnog življenja svake osobe, pa tako i slijepe osobe i osobe s oštećenjem vida je mobilnost.

Anti-stigma program „Prihvaćamo različitost“

Slijepe osobe obavljaju različite poslove, odlaze u trgovine, banke, u školu, na posao, na fakultet itd. Kako bismo u trenutku susreta sa slijepom osobom mogli uspostaviti kontakt potrebno je savladati neka pravila ponašanja, tj. primjerenog komuniciranja. . Provedba senzibilizacijskih edukativnih radionica praktičnim primjerom pruža nova znanja i potiče djecu na pružanje potpore njihovim vršnjacima s teškoćama u razvoju da bi se što bezbolnije i lakše uključili u svakodnevne aktivnosti u svojoj okolini.  Mijenjamo stavove, učimo se toleranciji, poštovanju različitosti, strpljenju, humanosti, empatičnosti – stvaramo obrazovanije i senzibilnije društvo u kojem će uspješno živjeti slijepe osobe i osobe s oštećenim vidom, kao aktivni i ravnopravni članovi zajednice uz potporu.

NZJZ »Andrija Štampar«