Međunarodni dan celijakije: Javnozdravstveni problem o kojem ne treba šutjeti

Celijakija nije obična preosjetljivost na gluten, niti je alergija. To je kronična autoimuna bolest svih organskih sustava i psihe. Trajna je, doživotna nepodnošljivost glutena prisutna u do 3% (i više) stanovnika. Neprepoznata je u 97% oboljelih. Prema podacima svjetskih istraživanja od celijakije boluje 1 do 2% stanovništva, piše Hrvatsko društvo za celijakiju.

Terapija je doživotno konzumiranje bezglutenske prehrane. Ako se celijakija ne liječi ili se nepravilno liječi, može doći do brojnih i ozbiljnih komplikacija. Pokreće upalne procese, uzrokuje više od 55 drugih bolesti, uključujući autoimune bolesti, karcinom, depresiju, osteoporozu. Liječenje celijakije podrazumijeva cjeloživotnu striktnu prehranu bez glutena. Stoga je oboljelima od celijakije teško hraniti se izvan kuće.

Posebnost celijakije jest u tome što bolesnici mogu imati mnogo simptoma, samo jedan ili čak mogu biti i bez simptoma. Stoga celijakiju, prema kliničkoj slici, možemo podijeliti u četiri podtipa: klasičan, atipičan, supklinički i latentan.

Klasičan podtip karakteriziraju tipični simptomi malapsorpcije. Za atipičan podtip celijakije su karakteristični ekstraintestinalni simptomi i poremećaj funkcije jetre. O supkliničkoj ili tihoj celijakiji govori se kad su serološki testovi pozitivni i prisutna je atrofija sluznice bez ikakvih kliničkih simptoma, što se često može primijetiti u bliskih rođaka oboljelih.

Smatra se da čak 36% bolesnika s celijakijom kod kojih ne dolazi do poboljšanja uslijed prestanka unosa glutena ipak na neki način nesvjesno dolazi u kontakt s namirnicama koje sadržavaju gluten bilo zbog nedovoljnog znanja ili pak neprikladne obrade namirnica u procesu proizvodnje.

Gledajući europske zemlje, najvišu prevalenciju bilježe skandinavske zemlje, a najmanju Njemačka. Procjenjuje se da u svijetu ima oko 2,2 milijuna djece do 5 godina s nedijagnosticiranom celijakijom, a da je na godinu u svijetu 42.000 umrle djece do 5. godine života povezano s celijakijom. Siromašnije azijske i afričke zemlje te Japan, Indonezija, Koreja i pacifičke zemlje bilježe nisku incidenciju, oko 0,33%.

Smatra se da su razlog tomu ponajprije drugačije prehrambene navike u odnosu na razvijenije zemlje, genska uloga, ali i nedostatan broj dijagnostičkih centara u slabije razvijenim zemljama. Predviđa se da će u mediteranskim zemljama 2020. čak 250.000 umrlih na godinu biti povezano s celijakijom, piše Hrčak, portal hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa.

Foto: pixabay