Dogodilo se na današnji dan

Zapadnorimski car Konstantin Veliki je 323. godine u bitci kod Hadrianopolisa pobijedio svog ‘kolegu’, istočnorimskog cara Licinija. 324. godine Konstantin je progoneći vizigotske pljačkaše prešao u istočnorimski teritorij smatrajući kako je došlo vrijeme da isprovocira novi sukob s Istočnim carstvom. Licinije je na provokaciju reagirao okupivši veliku vojsku od oko 165 tisuća vojnika, te se utaborio kod Hadrianopolisa u Trakiji čekajući Konstantinov dolazak. Konstantin je svoju vojsku, od oko 130 tisuća ljudi, utaborio s druge strane rijeke Hebrus, nakon čega su obje sile čekale neprijateljski pokušaj prelaska rijeke. Poslije nekoliko dana Konstantin je pronašao pogodnu skrivenu lokaciju za prijelaz i potajno na suprotnu stranu rijeke prebacio oko 5 tisuća strijelaca i podosta konjanika. U trenucima kad Licinije nije očekivao naglo je napao u isto vrijeme prebacujući ostatak vojske na neprijateljsku stranu. Iznenađenje je bilo potpuno baš kao i poraz Licinija. Nakon velike pobjede Konstantin je zaposjeo Bizant, a nedugo zatim još jednom odmjerio snage s Licinijem, ovaj put na azijskoj strani Bospora. I tamo je izvojevao veliku pobjedu, a Licinije, inače Konstantinov polubrat, pošteđen je isključivo zbog molbi zajedničke im polusestre Konstancije. Samo nekoliko mjeseci kasnije Konstantin je Licinija dao smaknuti, a već iduće godine isto je završio i Licinije mlađi što je Konstantinu osiguralo vlast nad cjelokupnim Rimskim carstvom.

U bitci kod Sadove (njem. Königgrätz, češ. Hradec Králové) 1866. godine, tijekom sedmotjednog Austrijsko-pruskog rata, Pruska je Austriji nanijela težak poraz. Rat je vođen između Austrijskog carstva i njenih njemačkih saveznika s jedne, te Pruske, njemačkih saveznika i Italije s druge strane, s ciljem dominacije nad brojnim njemačkim državama. Zbog vanjskih i unutarnjih problema pred kojima se austrijski car Franjo Josip našao, postalo je neizbježno preoblikovanje ustroja čitave Monarhije, kako bi se očuvalo njezino jedinstvo, a poražen od Pruske car je bio prisiljen provesti reforme. Procijenjeno je da je najvažnije postići dogovor s Mađarima, te je postignut sporazum između bečkog dvora i Mađara čiji je rezultat bila Austro-ugarska nagodba iz 1867. kojom je ustrojena dvojna monarhija. Budući da su Hrvati imali svoja stoljetna prava, državnopravnu individualnost i status kraljevine, morali su se Hrvati i Mađari 1868. posebno nagoditi. Tada je izdan poseban akt zvan Hrvatsko-ugarska nagodba kojom se Hrvatima priznaje državnopravna posebnost i autonomni unutarnji poslovi  te posebni državni simboli i vojska. Iako Hrvati nisu bili time zadovoljni, takav status u Austro-Ugarskoj nije imao ni jedan drugi narod. U vidu europske politike Pruska je pobjedom kod Sadove izbacila Austriju kao konkurenta oko kojeg bi se trebale okupiti sve njemačke zemlje u jedinstveno carstvo, i time postala nositeljem njemačkog nacionalizma i centrom okupljanja njemačkih zemalja što je rezultiralo proglašenjem Njemačkog carstva pet godina kasnije, dok je Italija nakon rata uspješno aneksirala do tada austrijsku provinciju Veneciju.

Hormuški tjesnac 1988. godine bio je poprištem jedne od najkontroverznijih zrakoplovnih ‘nesreća’ u povijesti. Mornarica SAD-a, preciznije njena raketna krstarica USS Vincennes, oborila je iranski putnički avion Airbus A300, prilikom čega je svih 290 putnika, uključujući 66 djece, poginulo. ‘Nesreća’ se dogodila pred sam kraj Iransko-iračkog rata tijekom kojega je SAD, iako prodajući oružje objema stranama, podržavao irački režim Saddama Husseina u strahu od mogućeg širenja iranskog tipa radikalnog islamizma kakav je provodio ajatolah Homeini. Američka vlada je rušenje zrakoplova opravdala greškom posade koja je uslijed bitke s iranskim pomorskim snagama putnički zrakoplov navodno zamijenila s napadajućim lovcem. Tadašnji predsjednik SAD-a, George H. W. Bush izjavio je kako se nikada neće ispričati za djela Amerikanaca, a zapovjednika broda USS Vincennes, William C. Rogers III. je odlikovao odličjem ‘Legije zaslužnih’. Nakon Bushove izjave ‘I will never apologise for what Americans do’, iranski je predsjednik pozvao na osvetu protiv Amerikanaca, pa je jedva izbjegnut međunarodni incident, no ova ‘nesreća’ je i danas izvor velike kontroverze, a nije teško zaključiti i da Iranci koji nisu radikalni zbog toga imaju dovoljno razloga biti ne baš prijateljski raspoloženi prema SAD-u, odnosno vladama SAD-a. U prilog tome ide i činjenica da je međunarodna javnost za incident saznala tek mjesecima kasnije, a jedan od glavnih razloga zataškavanja izašao je na vidjelo zahvaljujući novinaru Newsweeka Rogeru Charlesu, koji je ustanovio da se američka krstarica USS Vincennes, u trenutku kad je na iranski putnički zrakoplov ispalila rakete, nalazila u iranskim teritorijalnim vodama. Predsjednik G.H.W. Bush kasnije je, opravdavajući napad pred UN-ovim Vijećem sigurnosti, izrekao i jednu od vjerojatno najgorih licemjernih izjava američkih vladajućih garnitura do današnjeg dana. Koristeći sada već dobro poznatu retoriku o slobodi izjavio je “ako Iran napada miroljubive trgovačke brodove i postavlja mine u međunarodne vode, onda se to tiče svih koji cijene slobodu”, pokušavajući krivnju svaliti na navodno iransko miniranje pomorskih puteva, a samo nekoliko godina ranije CIA, čiji je Bush bio šef, je minirala nikaragvanske luke prilikom čega je stradalo čak devet trgovačkih brodova koji su plovili međunarodnim vodama. U svom stilu SAD je isplatio odštetu od 130 milijuna dolara, no nikada se Iranu nisu službeno ispričali zbog direktnog napada na civile.

Češko njemački pisac židovskog porijekla Franz Kafka, čiji se opus može podijeliti u nekoliko žanrova (romani, pripovijetke, aforizmi, dnevnici i pisma) veže tematsko, svjetonazorsko pa i spiritualno jedinstvo, a baštini tradicije njemačkoga romantizma, fantastične struje, židovskih heterodoksnih učenja i kršćanske gnoze, no vizija zbilje i intenzitet kojom ju je iskazivao čine ga piscem kojega se ne može utrpati u shematske podjele po književnim pravcima, no kao mlađi potomak starih gnostika ipak jedan od središnjih spiritualnih pisaca 20. stoljeća, autor poznatih djela Preobrazba, Proces, Zamak, Umjetnik u gladovanju i mnogih drugih, rođen je u Pragu 1883. godine.

Američki glumac Kurtwood Smith, najpoznatiji po ulogama roditeljskih likova u serijama That ’70s Show, Worst Week i filmu Dead Poets Society, te nastupima u brojnim drugim filmovima i serijama među kojima su Flashpoint, Blue Thunder, RoboCop, Rambo III, To Die For, Broken Arrow, Deep Impact i Everybody Loves Raymond, rođen je 1943. godine u New Lisbonu u Wisconsinu.

Američki glumac i producent Tom Cruise, megapopularan od 80-ih godina 20. stoljeća, bivši suprug Nicole Kidman koji je bio u vezi i s Penelope Cruz, a trenutno oženjen s petnaest godina mlađom Katie Holmes, sljedbenik scijentologije koju propagira na granici ludila, dobitnik brojnih filmskih nagrada, a vjerojatno najzapmćeniji po glavnoj ulozi u Top Gunu, te ulogama u filmovima The Color of Money, Rain Man, A Few Good Men, Interview with the Vampire: The Vampire Chronicles, Mission: Impossible I, II i III, Jerry Maguire, Eyes Wide Shut, Vanilla Sky, Minority Report, The Last Samurai, War of the Worlds, Valkyrie i drugima, rođen je u Syracuseu u New Yorku 1962. godine.

Američka glumica Andrea Barber, najzapamćenija po ulozi originalne Carrie Brady u Days of our Lives, te Kimmy Gibbler koju je u sitcomu Full House glumila osam godina nakon čega se navodno povukla iz svijeta glume, rođena je 1976. godine u Los Angelesu.