Na današnji dan prije 75 godina žene u Hrvatskoj dobile su pravo glasa
Prije točno 75 godina u tadašnjoj su Jugoslaviji sve žene dobile pravo glasa koje su mogle iskoristiti na izborima te iste godine. Bio je to rezultat krvave borbe tijekom stoljeća žena diljem svijeta.
Kao zemlja u kojoj su žene prvi put dobile pravo glasa navodi se Novi Zeland, koji je pravo glasa ženama dao 1893. godine. Danska i Island to su napravili 1915., a Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, u kojima je borba sufražetkinja i započela i najviše odjeknula, 1918. odnosno 1920. godine. I tako se redaju države, a najviše možda čudi to što je Švicarska, jedna od najrazvijenijih zemalja, to u potpunosti učinila tek 1990. Tek je tada posljednji kanton prisilo Vrhovni sud da prihvati opće pravo glasa.
Kao prekretnica u našim krajevima navodi se 11. kolovoza 1945. godine. Međutim, to nije bilo prvi put da su naše žene dobile pravo glasa na nekim izborima, barem neke od njih. Naime, u većem dijelu kontinentalne Hrvatske žene su prvi put dobile pravo glasa Mažuranićevom Reformom izbornog sustava, kada se izborno pravo proširilo na veći broj ljudi i slojeva društva, te je ta odluka bila usvojena 1875. u Hrvatskom saboru.
Ipak, odluka se odnosila samo na dio žena, i to samo na glasanje na lokalnim izborima za gradska vijeća. Ono što je trebalo biti početak povećanja prava žena neslavno je završilo jer je vrlo brzo Khuen Hedervary obustavio reformu te su opet pravo glasa imali samo imućni muškarci, odnosno svega 2 posto tadašnjeg hrvatskog stanovništva.
Upravo se zato tek 1945. smatra prijelomnom godinom jer se tada pravo glasanja uistinu odnosilo na sve žene svih slojeva koje su navršile 18 godina.
Sve to bilo je značajno jer se pokazalo da su prijašnje borbe naših žena urodile nekim plodom. Primjerice, jedna od najgorljivijih za prava žena bila je još u 19. stoljeću učiteljica i feministkinja Marija Jambrišak, neustrašiva žena koja se svim silama borila za pravo djevojčica na obrazovanje i pohađanje fakulteta. U to su se vrijeme mogle školovati samo kćeri imućnih, a čak su i tada imale drugačiji kurikul nego dječaci.
Jambrišak je živjela za to da to promijeni, a zahvaljujući njoj, velikim dijelom, Hrvatice danas mogu studirati što god žele. Osim toga, na Prvoj općoj hrvatskoj učiteljskoj skupštini u Zagrebu zatražila je jednake uvjete rada i jednake plaće za žene i muškarce. To se, znamo, ni do danas još nije dogodilo.
Jednako glasne u borbi za ženska prava i za mogućnost žena da dobiju pravo glasa bile su književnice Dragojla Jarnević i Marija Jurić Zagorka, ali i gluhonijema slikarica Slava Raškaj.
Zagorka je ujedno bila i prva hrvatska novinarka koja je pokrenula Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene. Iako je imala zaštitu Khuena Hedervaryja, kolege književnici, ali i ostali muškarci, žestoko su je kritizirali i govorili joj neka se uhvati kuhače. S druge strane, žene su stajale u redovima ispred kioska kako bi čitale nastavke njezinih romana koji su izlazili u dijelovima u dnevnom novinama, no kada je trebala njihovu podršku da se ženski glas daleko čuje, pognule su glavu zbog patrijarhatskih okova na kakve su bile navikle.
Foto: pixabay