U utorak navečer momčad Dinama igra ključnu utakmicu sezone. Barem u kontekstu europskih nastupa. Eliminacijom bugarskog Ludogoreca Zagrepčani bi izborili doigravanje Lige prvaka, ali i osigurali izravni plasman u skupine Europske lige. U financijskom smislu, to znači da bi Dinamo (od Uefe) prihodovao minimalno 8,6 milijuna eura. Kao i prošle sezone…

Pobjeda u Razgradu (2-1), hrvatskog prvaka promovira u posvemašnjeg favorita, i svaki ishod izuzev Dinamova prolaska predstavljao bi veliko i neugodno iznenađenje. No, dojam iz prvog susreta upućuje na zaključak kako je ostvareni rezultat kudikamo impresivniji od prikazane igre. Kao i sverašireni stav da je forma Dinamovih nogometaša nepouzdan jamac maksimirskih europskih ambicija.

Dakako, na udaru medijskih kritika zbog opskurnog utiska ponajviše su izloženi trener Čačić i glavne vedete maksimirske momčadi – Livaković, Petković, Ivanušec, Oršić, Ademi, Drmić… Međutim, u retrovizoru vremeplova Dinamovih europskih nastupa proteklih sezona možemo uočiti da su ‘‘modri‘‘ tradicionalno teško ulazili u natjecateljsku formu tijekom srpnja i kolovoza. Jedino su posljednji proboj u Ligu prvaka (sezona 2019./20.) praktički odradili – bez pogreške, na razini stečenog međunarodnog renomea (na Uefinoj rang-listi Dinamo zauzima 34. mjesto). Tada su “modri” eliminirali gruzijski Saburtalo (2-0, 3-0), mađarski Ferencvaros (1-1, 4-0) i norveški Rosenborg (2-0, 1-1).

Lanjska muka

U sezoni (2020./21.) uvjetovanoj koronavirusom, kada je Uefa kvalifikacije organizirala po jednostrukom sustavu (igrala se samo jedna utakmica, a domaćin je određen ždrijebom), Dinamo je ‘‘zaglavio‘‘ već u 3. pretkolu Lige prvaka. Izgubio je u Budimpešti od Ferencvarosa (2-1) i plasman u Europsku ligu osigurao tek u doigravanju protiv estonske Flore (3-1).

No, najbolja preslika aktualnih maksimirskih problema zapravo je kvalifikacijski ciklus prošlosezonske Lige prvaka. I tada je Dinamo grozničavo “tražio formu”. Hrvatski je prvak natjecanje započeo od 1. pretkola, protiv islandskog Valura. Tadašnji trener Damir Krznar imao je ingeniozni plan: namjeravao je sve reprezentativce (nakon Eura) poštedjeti napornog puta za Reykjavik. Gotovo je uspio: Dinamo je do 88. minute susreta u Maksimiru imao vodstvo 3-0. Završilo je, međutim, 3-2 i Krznar je krenuo na Island s “elitnim postrojbama”. Plasman u 2. pretkolo Dinamo je potvrdio novom pobjedom (2-0). I u narednom kvalifikacijskom krugu, protiv ciparske Omonije (2-0, 1-0), kao lajtmotiv nastupa hrvatskog prvaka provlačila se dvojbenost forme. Situacija je dosegla kritičnu točku u 3. pretkolu nakon 1-1 protiv Legije u Maksimiru. No, Dinamo se izvukao pobjedom u Varšavi (Franjić za 1-0).

Nedefinirana postava

Međutim, oscilirajućim nastupima maksimirska je momčad nastavila i u doigravanju protiv moldavskog Šerifa. Nakon razočaravajućih 0-3, u prvom susretu, maksimirski je sraz završio bez pogodaka. Protiv sastava iz Tiraspola (u kojemu je najveća zvijezda i najskuplji igrač – od milijun eura bio izvjesni Kolumbijac Castaneda) hrvatski prvak praktički nije imao izgleda, a većina je komentatora prezentacije “modrih” popratila pitanjem: što to Dinamo zapravo igra?

Identično se pitanje zadržalo do danas, a prošlogodišnji se Dinamo doimao snažnijim od aktualnog. U spomenutim su kvalifikacijama nastupali Majer, Jakić, Franjić, Stojanović, Gavranović, Andrić, Kastrati…

Njihov odlazak maksimirski je menadžment nastojao nadomjestiti ulaznim transferima Boška Šutala, Roberta Ljubičića i Josipa Drmića. Međutim, spomenuta (potencijalna) pojačanja uklopila su se u nedefinirana izdanja Dinamove igre.

Nijedan od spomenutih igrača još se nije ustalio niti etablirao u maksimirskoj momčadi: Šutala je sputa(va)la ozljeda, Ljubičić je cijelo vrijeme “krivo parkiran”, a Drmiću se još vrti u glavi od Čačićevih učestalih rotacija…

(jutarnjilist)