Danas, 7. rujna blagdan je svetog Marka
Sveti Marko Križevčanin (Križevci, 1589. – Košice, 7. rujna 1619.), treći je kanonizirani hrvatski svetac Rimokatoličke Crkve, svećenik, košički mučenik, profesor teologije, kanonik i misionar.
Punim imenom zvao se Marko Stjepan Krizin. Rodio se u Križevcima, u biskupiji zagrebačkoj. Studirao je najprije u isusovačkom kolegiju u Grazu, gdje je stupio i u Marijinu kongregaciju. Kao kandidat zagrebačke biskupije bio je primljen u glasoviti rimski kolegij Germanicum et Hungaricum. Svojom je rukom tamo zapisao da je Hrvat, kako se to do danas sačuvalo u arhivu zavoda. Kao student odlikovao se bistrinom uma i krepošću. U Rimu se nalazio od 1611. do 1615. godine. Postavši svećenik, vratio se u svoju zavičajnu biskupiju u kojoj je djelovao kratko vrijeme. Kardinal Petar Pázmány pozvao ga je u Ugarsku, učinio ga ravnateljem sjemeništa u Trnavi i ostrogonskim kanonikom. Kasnije mu je povjerio i upravu benediktinske opatije Széplak, kod Košica, koja je tada bila vlasništvo ostrogonskoga kaptola.
Košice su u ono doba bile utvrda ugarskoga kalvinizma. Da bi ojačao položaj malobrojnih katolika, gradski je upravitelj, namjesnik kralja Matije II., Andrija Dóczi pozvao u Košice dva isusovca: Stjepana Pongrácza i Melkiora Grodzieckoga. Njihov je plodonosni rad ojačao svijest katolika, ali i izazvao bijes kalvina. Tako su kalvini potakli narod na bunu optuživši lažno katolike, da su 13. srpnja 1619., izazvali požar u gradu. Tada se u Košicama s isusovcima nalazio i sveti Marko. U tim teškim trenucima htjeli su zajedno pomoći katolicima u gradu. No kad je zapovjednik kalvinske vojske Juraj Rákóczi, 3. rujna 1619. sa svojim hajducima ušao u Košice, odmah su zatvorili trojicu katoličkih svećenika. Kroz 3 dana nisu im dali ni jesti ni piti. Zapovjednik je vojske obećao Marku Krizinu pokloniti crkveno imanje samo ako se odrekne katolicizma i postane kalvin. Marko je to najenergičnije odbio. Okrutno su ih mučili i pogubili.
Kad su mjesni kalvini čuli kako su okrutno mučili tu trojicu katoličkih svećenika, zbunjeni su priznali da nisu zaslužili takav barbarski postupak. Vijest je o mučeništvu kao munja prohujala Ugarskom. Knez Bethlen nije ipak dopustio, iako su mu bile upravljene mnoge molbe, da mučenici budu dostojno i s počastima pokopani. Dopustit će to šest mjeseci kasnije na molbu palatinove žene Kataline Pálffy. Relikvije košičkih mučenika nalaze se u uršulinskoj crkvi u Trnavi. Kanonizacija trojice košičkih mučenika dogodila se 2. srpnja 1995. u Košicama, u Slovačkoj.
Spomendan sv. Marka Križevčanina je 7. rujna, koji se posebno svečano obilježava u Križevcima. Posvećena mu je kapela sv. Marka Križevčanina u rodnome gradu, po njemu se zove i rimokatolička župa u Križevcima te župna crkva sv. Marka Križevčanina u Zagrebu. Zaštitnik je Bjelovarsko-križevačke biskupije.
Izvor:Wikipedia