Ljetna planinarska avantura članova Planinarskog društva Kalnik Križevci u Visokim Tatrama
Razmišljajući gdje provesti ljetni godišnji odmor, sestre iz članstva Planinarskog društva Kalnik odlučile su se za planinarenje u Visokim Tatrama. Cilj je bio izbjeći najavljeni toplinski val i doživjeti čari planinskih vrhova na granici Slovačke i Poljske. Visoke Tatre dio su Karpata, planinskog lanca u središnjoj Europi, a najviši vrh, Gerlachovský štít, doseže 2655 metara nadmorske visine.
Već dolazak u Zakopane u Poljskoj, početnu točku izleta, oduševio je sudionike. Prvi dan planinarenja, rezerviran za uspon na vrh Kościelec (2155 m), otkazan je zbog najavljene kiše i grmljavine. Umjesto penjanja, grupa je imala fakultativni dan koji je iskorišten za istraživanje Zakopana i posjet Velikoj Krokiew skakaonici, na kojoj se održavaju natjecanja FIS Svjetskog kupa u skijaškim skokovima. Budući da je dan trebalo iskoristiti, dio sudionika prošetao je i do slapa Siklawica (1130 m), čime je odrađena tura B grupe planirana za sljedeći dan.
Drugog dana krenulo se prema vrhu Wielki Giewont (1895 m). Uspon je otežavala lagana, ali uporna kiša zbog koje su stijene bile skliske. Unatoč vremenskim uvjetima, dio planinara uspio je osvojiti vrh. Utorak je bio rezerviran za osvajanje Kościeleca. Već na početku uspona dio grupe imao je priliku iz daljine vidjeti medvjedicu na padinama planine, na sigurnoj udaljenosti. Na začelju kolone hodali su Lujo Konfic i jedna od sudionica, kojoj je Lujo prepričavao svoje planinarske doživljaje – od uspona na Triglav 1979. godine do Monte Rose prije nekoliko godina. Lujo, danas u 76. godini, za mnoge je bio inspiracija i motivacija. Na putu do Kościeleca planinari su prošli pored Crnog jezera (Czarny Staw Gąsienicowy, 1640 m), gdje je B grupa odlučila stati, dok su drugi nastavili uspon prema vrhu. Za mnoge je to bio najteži uspon izleta – strm teren, prvi put na ovakvoj stijeni i nepažnja pojedinih planinara iz drugih grupa dodatno su otežavali put. No osjećaj na vrhu bio je nezaboravan. Po silasku, dio grupe odlučio je penjati i na Kasprowy Wierch (1987 m), ne znajući što ih čeka. Uspon se pretvorio u utrku kako bi stigli na žičaru za silazak. Neki su putem osvojili i Beskyd (2014 m), dok su drugi, umorni, stigli izravno na žičaru i zasluženo pivo.
Srijeda je poslužila za odmor i odlazak u slovački Poprad, polazište za sljedeće vrhove. U četvrtak je slijedio uspon na Rysy – dva vrha udaljena tek nekoliko metara. Poljski Rysy (2499 m) najviši je vrh Poljske, dok slovački doseže 2503 m. Gužva planinara bila je velika, no oba su vrha uspješno osvojena. Budući da je uspon bio dug i zahtjevan, s više od 1200 metara visinske razlike, planinarenje je idućeg dana odgođeno. Petak je proveden u Nacionalnom parku Slovenský raj, gdje je šetnja uz potok Honrad bila zahtjevnija nego što se očekivalo, ali je priroda ponovno oduševila.
Predzadnjeg dana na redu je bio uspon na Slavkovský štít (2452 m). Loša prognoza i staze po „golim“ stijenama odvratile su dio grupe, no nekolicina hrabrih ipak je krenula. Procijenjeno vrijeme uspona bilo je pet sati, no grupa je na vrh stigla za četiri, svladavši više od 1200 metara visinske razlike. Na vrhu je konačno snimljena zajednička fotografija dviju sestara, a poseban trenutak bila je mala gesta dogovorena između jedne sudionice i planinarke Spomenke. Atmosfera nakon uspona bila je vesela, a slavlje je uključivalo pjesme Black Sabbatha i The Doorsa. Kiša, unatoč prognozi, nije pala.
Povratak kući protekao je uz pjesmu u autobusu. Sudionici su se složili da ovo nije zbogom Karpata i Tatri, već samo privremeni rastanak. Za mnoge je ovo bilo prvo iskustvo penjanja po ovakvom terenu, a svaki je uspon višestruko nagrađen pogledima i prirodom. Uspjeh izleta pripisuje se izvrsnim vodičima PD Kalnik i podršci među planinarima. Osim nezaboravnih vidika, članovi društva ponovno su potvrdili da planinarenje donosi i nova prijateljstva.