Svjetski je dan sendviča- ono što stavljate u sendvič kazuje kakva ste osoba

Početkom 20. stoljeća, kako je kruh postajao spojnica američke prehrane, sendvič postaje popularan koliko i brzi obrok na Mediteranu

Danas, 3. studeni,  se u svijetu obilježava Svjetski dan sendviča, mnogima omiljeno jelo stoga smo odlučili da istražimo povijest sendviča.

Povijest

Raniji oblici sendviča se pripisuju staroj židovskoj sagi “Hille the Elder”, prema kojoj je upakirano meso janjetine i gorkih biljaka u kruhu.

U srednjem vijeku, tanke kriške hrapavog i obično ustajalog kruha, su korištene kao tanjuri. Nakon objeda, ostacima tog kruga su hranili pse i prosjake ili ostavili za večeru. Takav kruh je bio preteča “otvorenim” sendvičima. Direktan prethodnik engleskom sendviču se pojavljuje u 17. stoljeću u Nizozemskoj.

Prvi pisani trag engleske riječi “sandwich” pojavljuje se u dnevniku Edwarda Gibbona u opisu “komadi hladnog mesa”. Riječ je nastala prema John Montagu, 4th Earl of Sandwich, engleski aristokrat iz 18. stoljeća, iako nema direktnu poveznicu s hranom. Priča se da je Lord Sandwich volio jesti takav oblik hrane tijekom kartanja jer je mogao istovremeno raditi obje stvari – kartati i jesti, a da ne uprlja karte tijekom igre.

Upravo je tako sendvič i nastavio svoje širenje među muškim društvo tijekom društvenih igara i zabava. Popularnost sendviča raste u Engleskoj i Španjolskoj tijekom 19. stoljeća kada je ovaj oblik hrane prihvaćen u radničkoj klasi kao brz, prenosiv i jeftin obrok.

U to vrijeme sendvič se napokon pojavljuje i izvan Europe. U SAD-u, sendvič je prvobitno prezentiran kao dio večere. Početkom 20. stoljeća, kako je kruh postajao spojnica američke prehrane, sendvič postaje popularan koliko i brzi obrok na Mediteranu.

Prvi sendvič zatražio je engleski lord Sandwich u 18. stoljeću, prenosi earlofsandwichusa.com. Kartao je, a kako je bio strastveni kockar nije imao vremena otići na ručak, pa je sluge zatražio da mu između dvije kriške kruha stave meso. Ostalo je, kako se kaže, povijest.

Što se Hrvata i sendviča tiče, gotovo 40 posto Hrvata u svaki svoj sendvič stavlja majonezu, a ljubav prema ovom zalogajčiću pokazali smo prije 11 godina u Petrinji. Tamo je 2010. napravljen najdulji sendvič u Hrvatskoj, dugačak 320 metara. Iskoristili su 560 kg posebnog kruha u kojeg je stavljeno 250 kg čajne i jetrene paštete, šunke, zimske salame, kulena i drugih specijaliteta, a za namaz potrošeno desetak kilograma maslaca i 30 kg listova salate.

 Iranci su jednom prilikom pokušali oboriti svjetski rekord postavljen i napraviti najveći sendvič. No prije no što su ga uspjeli izmjeriti, ljudi su počeli jesti. Trebao je biti 1500 m dugačak i imati 1400 kg mesa. Najveći sendvič na svijetu teži 2 467,5 kg, a nastao je u restoranu Wild Woody’s Chill and Grill iz Michigana.

Zanimljivo je da dodaci koje volimo stavljati između dvije šnite kruha zapravo puno otkrivaju o našem karakteru.  
Kako prenosi Metro, ako obožavate krastavce, vi ste nježni i brižni, ali ponekad vas baš zbog toga okolina smatra slabima. Ipak, vi ste jako uporni, pa im bez problema možete dokazati suprotno.

Jaja i razne salate upućuju na to da ste zapravo vrlo djetinjasti, veseli i nasmijani, dok se obožavatelji majoneze smatraju zrelim osobama s visokim samopoštovanjem. Vole eksperimentirati, isprobavati raznu hranu i posvetiti sebi mnogo vremena.

Rajčicu i slaninu biraju osobe s dobrim smislom za humor, a senf i šunku oni jakog karaktera – kada uđete u prostoriju, ispunite je. Ljubitelji avokada su avanturisti, zaljubljenici u putovanja i egzotične stvari.