“Socijalna država” bez socijalnih usluga

Mladi, obitelji u riziku, osobe s invaliditetom, osobe s teškoćama mentalnog zdravlja pripadnici nacionalnih manjina i izbjeglice najslabije su obuhvaćeni sustavom pružanja socijalnih usluga u Hrvatskoj. Većina ljudi smatra kako u njihovim lokalnim sredinama nije niti potrebno omogućavati socijalne usluge pripadnicima nacionalnih manjina i izbjeglicama.

Zaključak je to istraživanja „Dostupnost socijalnih usluga u Republici Hrvatskoj“, prve nacionalne studije o dostupnosti socijalnih usluga koji je proveo Rehabilitacijski centar za stres i traumu u suradnji sa zagrebačkim Pravnim fakultetom. Istraživanje čije su autorice Dragana Knezić i Ana Opačić, provedeno je na uzorku 395 jedinica lokalne samouprave u svih dvadeset županija i u Zagrebu. Osim stavova „običnih“ građana, anketnim su upitnikom posebno obuhvaćeni i „stručnjaci“, ustvari predstavnici lokalnih samouprava koji rade u društvenim djelatnostima, u socijalnoj skrbi i u pružanju socijalnih usluga.  

Djeca u riziku, koju skupinu sačinjavaju djeca s teškoćama u razvoju ili u ponašanju, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi i djeca s teškoćama u pristupu obrazovanju zbog njihova socioekonomskog statusa dostupne su određene socijalne mjere poput pomoćnika u nastavi, vrtića i jaslica. Igraonice, savjetovanja i psihološka pomoć ili pak produljeni boravak u školi, logopedska pomoć itd. nedostatno su im dostupne. Čitav niz usluga, od terapije senzorne integracije, specijaliziranog udomiteljstva, organiziranog stanovanja, sufinanciranje usluga dadilja – djeci je nedostupan, premda znatno preko polovice ispitanika smatra da bi im takva usluga bila potrebna.  

Dostupnost usluga mladima u riziku znatno je slabija nego kada se radi o djeci.  Obitelji u riziku su u sličnoj poziciji.

Građani u siromaštvu nalaze se u nešto boljem položaju s obzirom na dostupnost socijalnih usluga u odnosu na prethodne dvije skupine. To se prije svega odnosi na pristupačnost besplatnih školskih obroka, besplatnih ili subvencioniranih vrtića ili jaslica, prijevoza u školu kao i dostave namirnica ili toplih obroka siromašnim građanima. S druge strane, premda postoji stanovita podrška zapošljavanju i radnoj aktivaciji, struka smatra kako ona ne zadovoljava potrebe stanovništva.

„Možemo nedvojbeno zaključiti kako usluge za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj nisu dostupne te niti jedna socijalna usluga ne ispunjava kriterije dostupnosti“, ističe se u poglavlju o dostupnosti usluga toj skupini. Djelomice su dostupne, odnosno nedostupne, tek tri usluge, i to usluge osobnih asistenata, programi zapošljavanja te savjetovanje i psihološka pomoć. Među nedostupnim uslugama, stručnjaci daju prednost onima koje bi omogućile socijalnu integraciju osoba s invaliditetom, poput snažnije podrške zapošljavanju, informatičko opismenjavanje, rehabilitacije kroz radnu terapiju ili pak mobilnih timova za cjelovitu psihosocijalnu podršku, posebno roditeljima koji su ujedno osobe s invaliditetom.

Paradoks je zabilježen u istraživanju dostupnosti usluga starijim osobama. Premda je široko rasprostranjen velik broj socijalnih usluga namijenjenih toj skupini, pokazalo se da samo jedna od njih – i to pomoć u obavljanju svakodnevnih aktivnosti – zadovoljava potrebe stanovništva. „ 

Niz nedostupnih usluga za kojima postoji najveća potreba u rezultatima istraživanja podijeljeno je na usluge smještaja, usluge namijenjene uključivanju u zajednicu i aktivnom starenju, usluge individualne podrške te usluge podrške formalnim i neformalnim odgajateljima.

Istraživanje se također bavilo i pitanjem pristupačnosti socijalnih usluga u urbanim u odnosu na ruralne zajednice, pri čemu se njihova dostupnost povećava u korist gradova s više od 20 tisuća stanovnika. 

Organizacije civilnog društva tu mogu dati značajni doprinos prenošenjem stvarnih potreba korisničkih skupina i lokalnih zajednica. Također se trebaju zalagati da se socijalne usluge – oko kojih se uspostavi stručni i širi društveni konsenzus da su prioritetne za život, zdravlje i dobrobit osoba u ranjivom položaju, tretiraju kao pravo korisnika.

(Izvor: https://h-alter.org)