Slavko Švagelj- poznati Križevčanin

Slavko je mladić iz Svete Helene pokraj Križevaca. Ima 28 godina i već je svima dobro poznati Križevčanin i Dubrovčanin ujedno, jer kako kaže Slavko u Dubrovniku je postao osoba kakva je želio biti, a tamo se dosta izgradio pa mu je Dubrovnik uz Križevce drugi dom i uvijek je povezan s jednom i s drugom stranom. Slavko je kuhar po struci, kao što već svi znamo. Kuhanjem se bavi 10 godina, a osim kuhanjem bavi se fotografiranjem i modom.

Zanima nas kako ste počeli kao kuhar? Jeste li školu upisali iz ljubavi prema kuhanju ili..?

Kuharstvo je krenulo s mojih 6 godina, od miješanja smjese za palačinke do kruha, većinom kad mame nije bilo kod kuće, ali znao sam da moram znati nešto i sam o kuharstvu jer je i tata sam spremao hranu, a poslije mi je obitelj pružala podršku kad sam rekao da bih volio biti kuhar. Od malih nogu kada sam počeo kuhati stvari koje su bile jestive i nejestive, no svi tako počinjemo, obitelj me bodrila i podržavala te im se na tome ovim putem ponovo zahvaljujem. Upisom u srednju školu „Ivan Seljanec“ u Križevcima, gdje sam i završio, ostvario sam svoj dio sna, a tada sam odlučio skrojiti sebe u osobu kakva sam želio biti.

Kuda ste otišli poslije srednje škole?

Poslije škole, bio sam na mnogim lokacijama, ali prvo iskustvo mi je bilo u Križevcima, no nekako me to nije ispunjavalo i težio sam za nečim više. Hrana koju su Križevci tada nudili, bila je obična. Zatim sam otišao u Istru, Rovinj i tamo sam odradio dvije sezone,va tada sam se prijavio u Dubrovnik, za rad u jednom vrhunskom hotelu. Iako sam samo želio vidjeti Dubrovnik, tijekom mog intervjua za posao, menadžer je bio zadovoljan sa mnom i ispunila mi se želja i da dobijem posao tamo. Nisam imao previše iskustva sa svim namirnicama tamo, mnoge nisam nikad ni vidio, ali sve sam naučio. Ugovorima koje sam dobivao, vrlo sam se brzo dizao i sami su me gurali kako bi sve pohvatao i zahvaljujem im na tome. Nakon toga dobio sam ponudu na samom Stradunu, u jednom luksuznom restoranu gdje sam dobio priliku kao šef menadžer da zapošljavam ljude, a nakon toga sam dobio poziv od Andreja Barbierija gdje sam završio u Quatru, što ću pamtiti cijelog života, jer rad s njime je bio jedno jako lijepo iskustvo. Vjerujem da dobro radim svoj posao!

Trenutno radite u Londonu. Možete li nam opisati kako je raditi tamo? Koje obaveze imate? Kako ste se uopće našli u Londonu?

Već sam 8 mjeseci u Londonu, a nakon toga… London je predivan grad, grad koji je oduvijek bio moja životna želja, oduvijek me to fasciniralo, a kako su me mediji obilježili, dobio sam ponudu za rad tamo, iako sam se premišljao jer sam u tom nezgodnom trenutku bio u Michelinovoj zvjezdici, pa mi nije bilo svejedno. Michelinova zvjezdica nalazi se u Dubrovniku, jedan od luksuznijih mjesta tamo. No moj tadašnji šef, rekao mi je kako je London grad koji pruža mnoge mogućnosti, te me podržao i nije se ljutio što gubi dobrog radnika jer i sam ide na edukacije koje se tamo održavaju. Trenutno radim u restoranu koji radi od 1777. godine, kompanija sadrži 64 restorana plus pet hotela, ja sam na poziciji šef menadžer i brinem o nekakvih sedam do osam restorana. Brinem o malo bitnijim stvarima, a sve je vezano uz papirologiju, pripremu hrane te brinem o zaposlenicima. Putujem po Engleskoj jer su restorani o kojima brinem na različitim lokacijama pa nije monotono, a po pitanju hrane Englezi su dosta zaostali.

Koliko se dugo bavite fotografiranjem?

Fotografijom se bavim već 14-15 godina, uzor mi je bio naš poznati križevački fotograf Zdenko Balog. Njegovi radovi su mi bili izuzetni i drugačiji. Naporno sam radio da bih si mogao priuštiti prvi fotoaparat i tu sam počeo fotografirati s običnim fotoaparatom te su svi bili iznenađeni, no nisam se time mogao baviti jer nisam mogao odlučiti između kuharstva i fotografiranja. Tada su došli bolji dani, pametni telefoni i priuštio sam si čak i svoj pravi profesionalni fotoaparat. Mogu reći kako se moje fotografije koriste na mnogim blogovima i portalima.

Želite li nešto poručiti našim Križevčanima i Križevčankama koje idu u kuharsku školu, one koji se bave modom i fotografiranjem?

Mislim da su Križevčanke najljepše žene i imaju odlično oko za modu. Ponekad se baš šokiram kad vidim koliko se moda u Križevcima promijenila. Onima koji se bave kuharstvom i fotografijom želim poručiti „Ako ste zagrizli za nešto i to su vaši snovi, slijedite svoje snove“. Križevci su grad u koji se uvijek možete vratiti. (š.v)