Susret grkokatoličkih biskupa srednje Europe u Križevcima s temom entiteta grkokatoličkih svećenika i obitelji u današnjem vremenu

U utorak, 14. svibnja 2024., u Križevcima je održan susret grkokatoličkih biskupa Srednje Europe – baštinika Bečke sinode biskupa iz 1773. kada su grkokatoličke Crkve na području Habsburške monarhije pravno ustrojene. Na susretu, koji je započeo prethodne večeri, u ponedjeljak 13. svibnja, Večernjom u katedrali Presvete Trojice i potom susretom nazočnih biskupa i predstavnika Crkava, okupilo se desetak biskupa i predstavnika Crkava iz Hrvatske, Slovačke, Mađarske, Ukrajine, Makedonije i Austrije. Uz biskupa domaćina križevačkog vladiku Milana Stpića, sudjelovali su biskupi Füllöp Kocsis – nadbiskup Debrecen-Hajdudoroga i metropolit Mađarske grkokatoličke Crkve, Jona Maxim – nadbiskup Prešova i metropolit Slovačke grkokatoličke Crkve, Cyril Vasil – biskup Košica, Atanaz Oros – biskup Nyireghyhaze, Abel Szocska – biskup Miškolca, Kiro Stojanov – biskup strumičko-skopski iz Makedonije, Milan Lach – pomoćni biskup Bratislave, umirovljeni biskup Marian Andrey Pacak iz Slovačke, o. Ferenc Demko – generalni vikar biskupije Mukačevo (Ukrajina), o. Taras Šagala – predstavnik Grkokatoličkog vikarijata Bečke nadbiskupije iz Austrije te svećenici i đakoni u njihovoj pratnji. Susret se bavio temom identiteta grkokatoličkog svećenika i obitelji u 21. stoljeću, osobito gledom na sadašnju situaciju u Srednjoj Europi gdje djeluju katoličke Crkve bizantskog obreda čiji su se predstavnici okupili u Križevcima.

Biskupi, svećenici i đakoni u utorak su započeli susret Božanskom liturgijom sv. Ivana Zlatoustoga u križevačkoj katedrali, koju je predslužio slovački metropolit i nadbiskup Prešova vladika Jona Maxim. Na početku je sve pozdravio domaći biskup Milan Stipić koji je naglasio da su nazočni predstavnici Crkava zajednički nasljednici slavne povijesti grkokatoličkih Crkava koje su nekad i mukom krčile put svoga opstanka na prostorima Srednje Europe, ali se sada nalaze pred posve drugačijim izazovima u pastoralu te su zbog sličnih ekonomskih, političkih i društvenih okolnosti u kojima žive upućene danas na suradnju pred novim vremenima. Nakon što su kratko predstavili svoje mjesne Crkve, prvo predavanje održao je o. Taras Šagala, predstavnik Grkokatoličkog vikarijata iz Beča koji je prikazao rezultate više anketa provedenih među svećenicima Europe i posebno Ukrajine. Iz anketa proizlazi zaključak da treba pojačano i ciljano raditi s novim naraštajima svećeničkih kandidata kako bi se uspješnije mogli suočiti s pastoralnim izazovima u svijetu koji se munjevitom brzinom mijenja, gdje nažalost ratni sukobi (kao u Ukrajini), brzi razvoj elektronskih i globalizacijskih dostignuća te ekonomska situacija koja utječe na migraciju stanovništva te odlazak domaćih, a dolazak novih vjernika i stanovnika na područja povijesnih europskih Crkava – sve skupa postavlja posve nove pastoralne izazove. Anketa je pokazala da mnogi grkokatolički svećenici računaju na podršku svojih obitelji u svom pastoralnom radu, ali i razumijevanje i pomoć središnjih biskupijskih ustanova. Grkokatolički svećenici su većinom zadovoljni i sretni u svom pozivu, premda im se stavovi o brojnim pitanjima razlikuju s obzirom na životne, ekonomske i društvene okolnosti u kojima žive i rade.

Predavanje o identitetu grkokatoličkog svećenika i obitelji danas održao je metropolit Mađarske grkokatoličke Crkve i nadbiskup Hajdudorog – Debrecena vladika Füllöp Kocsis. Polazeći od rečenice koju je još kao mladi bogoslov čuo od starijih svećenika kako ”župna kuća ima zidove od stakla”, metropolit Kocsis je razvio temu kako svećenik ne može imati život koji bi bio odvojen od onoga što on ontološki i stvarno jest, a to je sveti Božji službenik i poslanik preko kojega Božje milosrđe ulazi u svijet. Budući da su mnogi svećenici danas pod pritiskom globalizacijskih procesa, ekonomskih i informacijskih stvarnosti koje se munjevito mijenjaju i razvijaju, više no ikada treba raditi na očuvanju duha sakramentalnosti, jačanju duha molitve i osnaživanju svijesti o svetom poslanju koje je nazamjenjivo i koje se ne može nadomijestiti nijednom drugom aktivnošću. Čitava svećenička obitelj je pozvana biti vidljivim znakom žive kršćanske vjere u sredini u kojoj živi i djeluje jer danas ljudi manje slušaju što im se govori, a više gledaju kako se živi. Metropolit Kocsis je također istakao važnost poštovanja mladih i njihove slobode izbora, gdje najviše što se može učiniti jest pristupati njihovim traženjima i zahtjevima s poštovanjem i razumijevanjem, ne namećući im vjeru kao sustav već ih pažljivo uvoditi u otajstva kršćanske vjere kako bi unutar nje našli odgovor na svoja sasvim opravdana i legitimna egzistencijalna pitanja. Ovdje je prevažno svjedočanstvo osobnog duhovnog života i autentičnosti, osobito unutar same svećeničke obitelji.

Dr. Ružica Razum, profesorica na katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, govorila je o evangelizaciji mladih i pristupu današnjim mladim generacijama kada je u pitanju prenošenje vjere. Sažela je svoje izlaganje u nekoliko konkretnih točaka, među kojima je veliki naglasak stavila na različite pristupe različitim dobnim skupinama, ali i temperamentima što ih kod mlađih generacija nalazimo. Naglasila je načela razumijevanja, poštovanja osobnosti i privatnosti te jasnih stavova što mladi osobito cijene, a što lakše i učinkovitije otvara njihova srca prema razumijevanju kršćanske poruke. Iako je upravo odgoj mlađih naraštaja jedan od ključnih zadataka odrasle dobi, kod odraslih primjećujemo nedostatak odgojne odlučnosti i djelotvornosti, a odrasli kao da su se odrekli svoje zadaće i svoje odgovornosti odgoja mlađih naraštaja – upozorila je dr. Razum, zaključivši kako je važno poraditi na tome. Naglasila je kako danas u ”vječnom adolescentu” ima mjesta za sve osim za Boga i Crkvu te je lanac prenošenja vjere prekinut, pa ”nevjera” mladih potječe izravno iz te nove figure odrasle osobe, koja se sve više očituje postkršćaninom. Stoga je potrebno da se u našemu pastoralu zaustavimo na pitanju odrasle osobe, zrelog vjernika, a naša je pastoralna pozornost još uvijek uglavnom usmjerena na djecu te eventualno na starije osobe. Želimo li da novi naraštaji i dalje budu uvjereni i uvjerljivi kršćani, našu pozornost i snagu valjalo bi usmjeriti prema formaciji i osnaživanju odraslih kršćana – istaknula je dr. Razum.

Đakon dr. Janoš Nyiran iz nadbiskupije Debrecen- Hajdudorog, govorio je o životu obitelji grkokatoličkih svećenika i đakona, polazeći od iskustava iz vlastite obitelji u kojoj ima petero djece. Osvrnuo se na sasvim konkretne poteškoće kada su u pitanju odlasci u crkvu na bogoslužja ili obdržavanje posta u okolnostima kada djeca imaju prenatrpan raspored raznih aktivnosti. Kazao je da iz iskustva može posvjedočiti kako se sve mogućnosti koje pruža današnji suvremeni život ne moraju nužno kositi sa životom vjere i razvojem duhovnosti unutar obitelji ako se ima hrabrosti, volje i mudrosti uskladiti vrijeme i na djeci razumljiv način popratiti sve razumijevanjem, razgovorom, ljubavlju i objašnjenjem koje je prilagođeno njihovu shvaćanju. Osvrnuo se osobito na sve pozitivne ali i negativne elemente koje na djecu mogu imati ovisnosti od medija, mobilnih telefona i različitih sportsko-zabavnih aktivnosti. I ovdje se može naći mjera, iskoristiti prednosti medijskih mogućnosti za prenošenje vjere i ne izgubiti u obitelji i kod djece osjećaj za sveto i duhovno. Duhovnost svećeničke i đakonske obitelji u mnogome ovisi o duhovnosti samog svećenika i đakona te njihovih supruga, o zajedničkom sudjelovanju u molitvi i liturgiji Crkve, naglasivši kako njihove obitelji trebaju i mogu biti model i uzor drugim kršćanskim obiteljima.

Na kraju skupa dogovoreno je da se idući sastanak grkokatoličkih biskupa održi sljedeće godine u Košicama (Slovačka) te da će nazčni biskupi uputiti zajedničko pozdravno pismo Svetom Ocu u Rim, a koje će se naknadno objaviti. Moderator skupa bio je o. mr. Vladimir Simunović, generalni vikar Križevačke eparhije.