Prigorje i Prigorci u novom “Podravskom zborniku”
Prošlog utorka, 3. prosinca, u Ludbregu je u organizaciji Muzeja grada Koprivnice i ludbreške Gradske knjižnice i čitaonice ‘Mladen Kerstner’ održana promocija novog broja Podravskog zbornika – ludbreške teme.
U sklopu spomenute promocije popularne edicije koja izlazi već gotovo pola stoljeća, među ostalima, predstavio se svojom temom ‘Žene u ratu, svjedočanstva, sjećanja i zapisi’, poznati hrvatski povjesničar i predsjednik varaždinske udruge antifašista Milivoj Dretar. On je brojnu ludbrešku publiku upoznao s ratnim iskustvima i doživljajima žena ludbreškog kraja te ukazao na značajnu ulogu koju su one imale u NOB-u i revoluciji kao i doprinosu poslijeratnog razvoja Jugoslavije.
– Istraživanje za ovu temu trajalo je nekoliko godina. Sama tema nekako je dugo bila cenzurirana, a svjedoci tih događanju su već u velikom broju preminuli. Zbog svega toga sam morao tražiti unuke ili potomke tih žena, što je jako teško išlo. Trebam naglasiti i kako sam ovu temu u početku imao namjeru iskoristiti samo za stručni seminar. Vezano za rat, svi ga tretiraju kao muški obračun, a žene se jako malo spominju. Mi znamo za pojedine žene, većinom vladarice koje su bile uključene za rat, i danas postoji jako malo žena časnika. Malo ih je da su kroz rat nešto značajnije postigle. Međutim, tu u Ludbregu i cijeloj okolici imamo niz žena koje su bile aktivno uključene ne toliko u Prvi svjetski rat, ali svakako u Drugi svjetski rat.
Po njima su se nekad nazivale ulice, trgovi i institucije, sve to se danas potisnulo iz sjećanja. Zato imamo za posljedicu da mlade osobe ne znaju ništa o značajnim ženama iz naše ludbreške prošlosti kao što je bila, naprimjer, Dragica Kocijan.
Kad govorimo o ženama u tadašnjoj bivšoj Jugoslaviji, one su dobile pravo pravo glasa još 1945. godine. Za usporedbu, u Švicarskoj i Lihenštajnu, zemljama koje danas uzimamo za uzor razvijenosti i tolerancije, žene su svoja prava tek ostvarile 80-tih godina. Zanimljivo je to da je i Novi Zeland, kako se danas uči u školama, prva zemlja na svijetu koja je 1893. godine dala pravo glasa ženama. Ona je to uradila prije nego li Velika Britanija čiji je tada bila dominion. Jedina država danas u Europi u kojoj žene nemaju pravo glasa je Vatikan u kojemu o svemu odlučuju isključivo muškarci, odnosno biskupi i kardinali. Važno je reći i da međuratno razdoblje od 1918. do 1941. je dosta važno jer tu pratimo nekakve zametke pojavljivanja ženskih prava. Naravno, ženu tu nisu imale nikakve politička prava, one nisu sudjelovale u izborima niti se biraju. Nema neke ženske kvote kao što je to danas slučaj. Tada je bilo normalno da sve funkcije na svim nivoima državne i lokalne vlasti obnašaju samo muškarci. Žene su nešto aktivnije bile samo u karitativnim udrugama. – reko je Dretar.
Važno je istaknuti kako je Dretar u svom tekstu u Podravskom zborniku, zahvaljujući portalu Radio Križevci, spomenuo i naše Prigorje i Prigorce, odnosno antifašističke ličnosti te događaje iz kalničkog Prigorja.
Naime, kao jedan od izvora svojih povijesnih podataka za temu koju je obrađivao, naveo je tekst ‘Sjećanje na slavnu ženu Prigorja’. Riječ je o tekstu koji je pred nekoliko mjeseci objavljen na portalu Radio Križevci, a odnosi se na životni i ratni put Mileve Cetušić, poznate partizanske ličnosti iz Vojakovačkog Osijeka koja je značajna ne samo za ludbreški i križevački nego i hrvatski radnički, antifašistički te feministički pokret u 20. stoljeću. (zv)
