Nisu svi mediji dobrodošli na naše konferencije!

U najavi našeg portala rekao sam da ćemo prilikom pisanja o politici paziti na vaše zdravlje. I zaista se trudimo, ali ne možemo uvijek izdržati.
Politika i političari ogadili su mi se još u ranoj mladosti, kad sam u srednjoj školi već na prvom satu odustao od političke škole i javno odbio prijam u Savez komunista, za razliku od nekih danas poznatih političara.
Kao što je mnogima oko mene i onima koji me prate već dobro poznato, politikom se nikada nisam bavio niti to želim iako kažu da se ona, htjeli mi to ili ne, bavi nama, s čime se mogu složiti. Jedan od vrhunaca mojeg „prijateljstva“ s politikom i političarima dogodio se jučer.
On se, doduše, mogao dogoditi i prekjučer, ali na takve sam „obično-neobične“ političke trijade već oguglao i prekjučerašnji dan „ugodnog“ druženja s političarima svrstavam u red onih lako preživljivih iako pomalo otužnih.
Na ovu jučerašnju nisam navikao. Česta je praksa naših političara da te zovu onda kada im trebaš, ali i mi smo ljudi uglavnom takvi pa zašto bi političari bili drugačiji?
Tako sam jučer iz drugih medija saznao da su neki političari sazvali određene konferencije za medije i održali vrlo mudre i pompozne govore, ali samo za neke medije. Održane su dvije konferencije za medije s kojih su poslane zadivljujuće i povijesno važne poruke zbog kojih „jako žalim“ što nas nisu pozvali.
Neću ovdje prikazati svoj e-mail kojim sam ih samo lijepo podsjetio da i mi postojimo i njihove odgovore kojima se vrlo ljubazno ispričavaju što su na nas, jadne, male i nevažne u njihovim političkim životima, potpuno zaboravili.
Nas nisu zvali i sam po sebi ne bi to bio nikakav problem da se tu ne krije modus operandi već puno puta viđen. Nisu svi mediji dobrodošli!
Dobrodošli su samo oni koji o njima lijepo pišu. Zato, ako ste slučajno nezavisni ili nedajbože kritički nastrojeni, takvi im ne trebate i fuj, što dalje od njih, jer oni se boje svake vaše riječi koja vrijeđa njihov stav i ego te ne krojite javno mnijenje kako oni to žele.
Opće je poznata činjenica da političke stranke medije najviše trebaju pred izbore; tada čine sve da bi se ulizali svojim biračima i dokazali da su upravo oni bogomdani da budu njihov predstavnik baš tu i tamo gdje to oni žele jer nitko drugi nije dobar kao oni. Baš su tada dobili neku poruku od Više sile da treba glasati za njih, a nema boljeg načina poslati takvu mesijansku poruku nego preko medija – ljudi ipak vjeruju medijima.
No ti bogomdani političari biraju medije i nisu im svi mediji isti. Vole ih držati u svojoj kontroli, stoga zovu samo takve.
Zato sam sretan što mi nismo takav medij, zato sam sretan što nismo njihovi niti ćemo ikada biti, zato mi je drago što nas ne pozivaju na svoje konferencije za medije jer nije lako crkavati i krepavati slušajući razna lamentiranja i vrhunske gluposti i to često na prazan želudac.
Zato, draga gospodo političari, ne žalim za vašim društvom jer ćete uskoro, kada opet dođu neki izbori, vi tražiti naše društvo, no znajte da u našem društvu nema pristranosti i ulizivanja jer, kao što mi jednom reče jedan mudri i duhoviti stari i pomalo bivši političar, nije dobar naziv uhljeb – puno je bolji uguz jer sve više je uguza! Tako bih ja rekao da nije dobra riječ političar; moramo izmisliti neku drugu koja je primjerenija, a vi, dragi čitatelji, ponudite svoje prijedloge, sigurno ih imate.
Današnji je izuzetak Županova konferencija na koju smo uredno pozvani i na kojoj smo bili, gdje se vidi da se čovjek vrlo mudro i kulturno trudi biti drugačiji od svih, a to znači da se ne boji hoćemo li napisati „neku svoju“ istinu, koju ćemo, ne brinite, prije ili kasnije i napisati.