Kino ili vino?

Rajnovi mladići odlučili su svim silama dati našem gradu kino – ponovno, ponovno velim, ali ja ne znam da li da ga želim ili ne želim.
U nekim drugim vremenima odmah bih rekao super, odlično, nama treba kino i to nam je najvažnije za ovaj grad, ali… sada kažem – ne znam.
Razgovarao sam s mnogim ljudima i komentari su različiti. Mogu se složiti da je lijepo sjesti u urednoj dvorani i gledati dobar film.
Nemali broj ljudi rekao mi je da ako žele ići u kino, sjednu u automobil i za 40 su minuta u Zagrebu, u kinu koje mogu birati. Mogu birati i film koji će gledati, velika je prednost i to što u velikim centrima osim gledanja filma mogu nešto i pojesti, popiti, a najveći im je gušt šoping koji usput mogu obaviti. Jedan kompletni izlet. Kad tako razmišljamo, uočavamo lijepu logiku u takvim obrazloženjima. Neka mišljenja idu u smjeru da se osim početnog zanosa takvi projekti obično nakon nekog vremena pokažu promašenima jer se ljudi zasite.
Drugi pak kažu da im je ideja ljetnog kina sasvim dovoljna, treći kažu da u knjižnici imamo dvoranu s više nego dovoljnih 80 mjesta. Neki drugi će, osim u kino, piti vino.
Pristaše te ideje zadovoljno trljaju ruke jer su kinoprojekcije odlična prilika da se odmorimo i zaboravimo dnevne brige.

Bilo kako bilo, treba se diviti upornosti mladih političara jer, kako stvari
stoje, kino ćemo imati ma što mi o tome mislili. Ako priča propadne i ono bude prazno, već će se naći neko opravdanje jer nitko nije vidovit.

Je li to samo hir mladih i neiskusnih ljudi ili jedna vizija budućnosti, samo vrijeme može pokazati.