Sjećate li se nekih političkih stranaka?

Ljudi često misle da će živjeti vječno i da nikada neće i ne mogu umrijeti. Tako se uglavnom ponašaju i nisu svjesni prolaznosti vremena i svega oko nas.
Taj sindrom vrijedi i u politici i za političare. Svakodnevno imamo prilike svjedočiti bahatosti i drskosti kojom oni donose odluke kao da će zauvijek biti na vlasti.
Na križevačkoj političkoj sceni imamo primjer potpuno obrnute logike. Postoje razne stranke, ali već duže vrijeme kao da ne postoje. Nitko više ne čuje za njih; one egzistiraju od izbora do izbora. Tako stalno možemo slušati o Hrgovu HDS-u na jednoj strani i Rajnovim nezavisnima na drugoj. I koliko god nam se čini da je Hrg i dalje aktivan zbog boli vlastitog ega koji ne podnosi poraz i nemirenja s činjenicom da nakon šesnaest dugih godina više nije gradonačelnik, toliko mu moramo odati priznanje da jedino on i njegovi HDS-ovci, ma tko god to oni bili, drže ravnotežu sadašnjoj vlasti. HDZ, SDP, HSS, Laburisti, Most, 365, Mreža i vjerojatno još neke stranke o kojima niti ne znamo imaju li kojeg člana ili samo obitelj ili dvije od koje su sačinjeni – te iste „moćne” stranke i strančice jednostavno nestaju ili djeluju u tajnosti poput neke sekte.
Je li to dobro? Ne, nikako nije dobro. Nije dobro ni za Rajnovu koaliciju jer, vrlo jednostavno, kad nemaš konkurencije, ne znaš gdje si i koliko si dobar ili loš. Kad nemaš protiv koga igrati, ne možeš niti napredovati, nemaš se s kime komparirati i ocijeniti koliko si jak u igri.
Vrlo ti se lako može dogoditi da se uljuljkaš i izgubiš realnost, a što si mlađi i neiskusniji, to je lakše izgubiti horizont s vidika.
Teško da će se ubrzo išta promijeniti, ali stara otrcana fraza da narod ima vlast kakvu zaslužuje dobiva na snazi i u ovom slučaju. No mi isto dobro znamo i onu drugu frazu da su ljudi ovce i da je njima lako manipulirati.
A vrijeme leti i leti, stoga se molimo da što dulje budemo živi pa ćemo i vidjeti.