Blagdan Svih svetih
Došli smo na svijet da svijetu dajemo ljubav, da budemo ljubav i ostanemo u sjećanju dragih ljudi kao ljubav.
Ovih dana diljem zemlje groblja su prepuna ljudi. Grobna mjesta na kojima rijetko tko zastane okićena su cvijećem i svijećama. Groblja su postala mjesta na kojima se susreću ljudi koji se godinama nisu vidjeli, razmjenjuju poruke i veličajući kult ljepote i zdravlja.
Ponekad se upitam što to gura modernog čovjeka da zaboravlja na nepobitnu činjenicu da smo svi smrtni. Svi smo došli na ovaj svijet kako bi isto tako jednog dana otišli.
Jurimo za materijalnim dobrima, živimo u kaosu preplavljeni srdžbom i lošim emocijama. Umjesto da se upitamo „je li smisao mog postojanja imati ili biti?“
Biti dobar čovjek koji je u stanju prihvatiti
ne
prihvatljivo i oprostiti ne oprostivo.
Biti čovjek koji je u svakom trenutku svjestan vlastite
prolaznosti na zemlji.
Neko će reći: “ baš zbog toga treba živjeti punim plućima. Uzeti sve što se može, njegujući kult tijela, prestiža i lažnog blještavila.”
Stoga zastanimo na Dušni dan, promislimo o sebi i onome što se trenutačno zbiva u našim životima. Nazovite ljude koji su Vas povrijedili, pomozite onima koji nisu zaslužili Vašu pomoć, porazgovarajte s ljudima koji nisu zaslužili Vaše vrijeme. Učinite nešto za druge ne očekujući ništa za uzvrat. Nitko od nas ne zna ni sata ni čaša kada će otići, biti spreman za odlazak znači pripremiti sve što nam treba za putovanje s kojeg se nećemo vratiti.
Na to zadnje putovanje ne možemo ponijeti naše nekretnine, bankovne račune, diplome, skupi namještaj, dizajniranu odjeću, preparate za uljepšavanje i sve ono bez čega “ne možemo” živjeti.