„MARIJINI OBROCI”

Učenici Osnovne škole “Ljudevita Modeca” s vjeroučiteljicom s. Pijom Herman pokrenuli su akciju skupljanja pomoći za gladnu djecu svijeta uz pomoć organizacije „Marijini obroci”. Pokažimo svoje dobro srce!
Dobrotvorna organizacija „Marijini obroci” nastala je 2002. godine, kada je njihov osnivač, Magnus MacFarlane-Barrow, posjetio Malavi tijekom razdoblja velike gladi i upoznao majku koja se zvala Emma, a umirala je od ADIS-a. Kad je upitao njezinog najstarijeg sina Edwarda o čemu sanja u životu, on je jednostavno odgovorio: „ Želio bih imati dovoljno hrane za jelo i želio bih jednog dana ići u školu.” Edwardove riječi pokrenule su misiju i od skromnih početaka, kad su hranili samo 200 djece u jednoj školi u Malaviju, došli su do toga da svakog školskog dana hrane više od milijun djece u 15 zemalja.
Za samo 120 kuna možemo nahraniti jedno dijete tijekom cijele školske godine, koliko je u našoj školi potrebno za jedan mjesec. Tisuću djece u svijetu dnevno umire od gladi dok mi često nismo zahvalni za ono što imamo. Srećom, u našoj se školi to ne događa, ali mnoga djeca u svijetu moraju u školi razmišljati gladni. Zamislite samo kako je to teško!
U našoj školi neki su razredi dobili svoju kasicu u koju mogu skupljati priloge, a ako netko želi da i njegov razred počne sakupljati novac za gladnu djecu svijeta, može doći po kasicu k vjeroučiteljici s. Piji Herman.
– Zbog toplog obroka kojeg djeca dobivaju preko „Marijinih obroka” puno vise djece pohađa školu. Inače ih roditelji ne šalju u školu jer im nemaju što dati jesti, a zbog gladi ne mogu pratiti nastavu. Često djeca moraju ići raditi kako bi mogla preživjeti. A kad u neku školu dođu „Marijini obroci”, odmah se znatno povećava broj đaka koji redovito pohađaju nastavu jer djeca i roditelji znaju da će dijete barem jednom u danu imati što jesti. Zato „Marijini obroci” hranu dijele ciljano samo u školama i tako izravno pomažu obrazovanju djece koja, da nema tog obroka u školi, ne bi ni pohađala školu. – objasnila je s. Pia.
Pokažimo svoje dobro srce!

Tekst: Lana Hegedić, 5. r.