IVANOV PODVIG NA GIBRALTARSKOJ STIJENI

Najveći hrvatski šahist današnjice, Ivan Šarić, još jednom nas je učinio ponosnima.
Bio je juniorski prvak svijeta u Vietnamu 2008. Pobijedio je velikog  Magnusa Carlsena na Olimpijadii nanizao trofeja i titula za dva ljudska života. Mi koji ga poznajemo s kadetskih prvenstava Hrvatske znamo da njemu ondje nije kraj. Najveće stvari tek dolaze.
Na našem uzanom i krševitom kutku svijeta Ivan ne može raširiti krila koliko bi mogao. Zato još uvijek lebdi na granici2700 bodova ELO-rejtinga koja dijeli “smrtnike od besmrtnika”. Da živi, radi i stvara (vrhunski šahisti su poput velikih kompozitora) u nekoj zemlji s više sluha za ponajbolje sinove s raznih područja, njegov put do vrha išao bi kao strijela. A možda je upravo ovakavi stostruko vrjedniji! Ivanov život, ljubav, smisao i sreća prelamaju se kroz šah. Neka nas obasjan Suncem svoga svijeta učini sretnijim i ponosnijim do svoga tridesetog rođendana.

POGLED UNATRAG:
IVANOV PODVIG NA GIBRALTARSKOJ STIJENI

Wesley So, Hikaru Nakamura, Maxime Vachier-Lagrave,
Levon Aronian, Yu Yangyi i skoro pola šahovske “reprezentacije svijeta” ostalo je na Gibraltaru
iza našeg Ivana Šarića. Kakav li je to samo dugačak
i ponosan popis prvaka i prvakinja!
Od prestižnog “kluba +2700” sada ga dijele tek krhotine
ELO-bodova.
Znali smo da mu je mjesto među najvećima još otkad je
slomio kljun “orlu sa Magnusove lađe”. Znali smo da je daleki
unuk starih knezova Dalmacije ravan ponajboljim sinovima
drevnih ratničkih naroda. Njegova šahovska zvijezda
tek otkriva svoj sjaj. Znali smo i to da: vapaj svetog Jeronima:
“Oprosti mi Bože, što sam Dalmatinac!” u njegovom slučaju
i malo znakovito prokletstvo i golem ponos i dar.
Za Ivanovom stazom s onu stranu granica poznatog
i zamislivog svijeta i nama običnim smrtnicima i šegrtima igre,
milije bit će hodati i otkrivati tajne duha starije od vremena.
Čestitke iz Zrinskog Topolovca.

Vlado Karagić
Foto: Gibraltar Chess Festival
Patricia Claros Aguilar