Marinaleda – grad budućnosti
I dok u Gradu Križevcima i drugim hrvatskim mjestima tek dolazi besplatni javni internet i osnivaju se lokalni televizijski programi, na jugu Španjolske, u malom gradiću Marinaledu, to moderno tehnološko dostignuće već je odavno postalo stvarnost. Pored napredne tehnologije, digitalizacije i automatizacije, on ima i drugih prednosti koje suvremeni svijet prepoznaje kao socijalnu i svaku drugu alternativu. Marinaleda je andaluzijski grad – neki ga nazivaju i selom – smješteno nedaleko od grada Seville, a u njemu živi oko 3 tisuće stanovnika. Spominje se još iz doba Rimskog Carstva i mješavina je raznih kulturnih, vjerskih i drugih posebnosti – kršćanski, islamski i židovski utjecaj. Do 80-tih godina prošlog stoljeća, Marinaleda kao i drugi slični španjolski krajevi, bili su poznati po užasnom siromaštvu i bijedi koja je bila posljedica višegodišnje fašističke diktature generala Francisco Franco. Veliki broj tadašnjeg marinadelskog stanovništva, većinom seljaci bezemljaši i nadničari, masovno su iseljavali u druge dijelove Španjolske ili Evropu. Vladala je užasna glad, teška oskudica i velika neizvjesnost. Mnogi krajevi španjolske Andaluzije, posebno sela, u to doba su opustjela i izgubila veći dio ljudi – nešto slično, u pogledu iseljavanja i umiranja prigorskih i drugih ruralnih područja, trenutno se dešava u Hrvatskoj. Situacija se radikalno promijenila tek 1979. godine, kada je lokalnu vlast preuzeo socijalistički gradonačelnik Juan Manuel Sańchez Gordillo. Gordillo je ubrzo zbog svoga antikapitalističkog i antifašističkog javnog angažmana postao karizmatični vođa Marinaleda i uzor većini radno sposobnog andaluzijskog stanovništva. Prve poteze koje je kao gradonačelnik pokrenuo bile su agrarne reforme i eksproprijacija zemljišta lokalnih bogatih latifundista – španjolskih veleposjednika. Istovremeno, oduzimajući zemljište marinaledskim elitama i stvarajući poljoprivredne zadruge i kooperative – u kojima i danas radnici i seljaci kroz model radničkog samoupravljane vode poslovanje – energično se suprotstavio španjolskim regionalnim i državnim vlastima. Uz podršku građana koji su ga na prvim demokratskim izborima izabrali, osim otvaranja novih radnih mjesta, škola, vrtića i druge moderne infrastrukture, uspio je grad osloboditi čak i policije. Marinaleda je danas mjesto u kojemu zahvaljujući nizu socijalističkih i demokratskih transformacija lokalnog društva i ekonomije kroz više od trideset godina, postignuti značajni rezultati na više područja. Grad tako nema policije niti kriminala, izuzetno je velika zaposlenost te solidaran i slobodan pristup svim javnim uslugama i resursima. Stanovnici Marinaleda naročito ističu naprednu stambenu i socijalnu politiku svoje lokalne ljevičarske vlasti. Po njima, svim građanima, posebno mladima, gradska uprava pomaže kod gradnje njihovih kuća ili stanova tako što im besplatno nabavlja građevinski materijal, arhitekte i zidare. Po završetku izgradnje samog stambenog objekta, budući korisnici zakonski ga nemaju pravo prodavati, a mjesečna stanarina je samo 15 eura. Osim za europske standarde, niske stanarine, Marinaleda se može pohvaliti i drugim niskim režijama koje uz prekrasan prirodni krajolik, sve više privlači i druge španjolske građane te strane turiste. Mjesečne plaće kreću se od 1200 do 1500 eura, radno vrijeme u svim samoupravnim tvornicama – većinom prehrambena industrija – određeno je 6 sati, a osim društvenih poduzeća dopušteni su i mali privatno obrti. Ono što je interesantno, to je činjenica da u Marinaledu nisu dopuštena poslovanja nikakvih kapitalističkih multinacionalnih kompanija niti njihova javnog marketinga – u gradu Marinaledu nema nikakvih javnih reklama. Sve što se u Marinaledu proizvodi i konzumira te izvozi, stiglo je većinom iz ekološkog uzgoja i industrijske prerade poljoprivrednih zadruga i kooperativa – najviše paprika, artičoke, maslinovo ulje itd. Nema pustih polja niti propalih tvorničkih pogona usprkos tome što multinacionalne, većinom trgovačke i prehrambene kompanije vrše konstantni pritisak na domaću marinaledsku privredu i tržište. Pored razvijene ekonomske demokracije – radničko samoupravljanje, kooperative i zadruge – itekako je razvijena i politička i socijalna demokracija. Građani Marinaleda tako redovito prakticiraju model direktne demokracije (dirdem), kroz seoske, gradske i tvorničke plenume donose sve značajne odluke od društvenog i ekonomskog značaja. Ni jedno pitanje nije se riješilo bez mjesnih, lokalnih ili tvorničkih zborova i referenduma građana i radnika. K tome jednom tjedno, u nedjelju organiziraju se direktno demokratski gradski plenumi – “Crvene nedjelje” – na kojima prisustvuje stotina ljudi kako bi javno raspravljalo i glasalo o raznim lokalnim programima i projektima. Ljudi u velikoj mjeri sudjeluju i u raznim volonterskim aktivnostima popu povremenih uređivanja ulica ili pružanja pomoći drugim ljudima – parkovi i ulice u Marinaledu su modernog izgleda i čiste. Socijalističko lokalna organizacija i upravljanje gradom, očituju se vizualno i kroz raznu urbano-ruralno simboliku. Naime, gotovo sve ulice u Marinaledu krase murali, parole i nazivi ulica i trgova po radničkim, sindikalnim i socijalističkim vođama – po Pablu Nerudi, Che Guevari, Salvadoru Allendeu itd. Marinaled, što je posebno zanimljivo u današnje vrijeme, javno podržava i latinoameričke zemlje poput Kube i Venecuele. Mnogi ih gledaju kao uspješni eksperiment, manjina nekom prolaznom blasfemijom, a oni sami sebe, skromni kakvi jesu, smatraju budućnošću. Da ozbiljno misle, dokaz je i španjolski natpis na ulazu u grad “Otro mundo es posible” – “Drugačiji je svijet moguć”. Mnogima u Evropi ovaj španjolski moderni gradić može biti uzor i inspiracija kroz prijateljsku i drugu suradnju – možda i našoj prigorskoj metropoli Križevcima ili nekoj od općina kao što je Općina Kalnik. (zv)
