Jeste li čuli za „Dan papučara“?

Danas je Međunarodni dan žena. Danas mi žene slavimo svoju ravnopravnost s muškarcima, slavimo što smo se izborile protiv svih onih stvari koje su nam nekada bile zabranjene, i izborile se opčenito, jer mi to možemo. No nedavno sam čula da se nakon našeg dana, nekada u nekim mjestima posprdno slavio „Dan papučara“.

Papučar? Pogrdni naziv za dobrog supruga, dečka, zaručnika… Oni su ustvari prijatelji svojoj ženi. Te osobe koje kako ih neki nazivaju „papučarom“ su potpune osobe koje znaju da nije sve na ženi. Da i oni jedu, prljaju i koriste zajednički prostor sa svojom obitelji te je isto tako na njima da sudjeluju u organizaciji što ljepšeg, ugodnijeg i funkcionalnog  doma.  Kako kažu, sretna žena, sretan dom. A oni se trude da im je dom pun radosti i veselja. Zašto su oni onda u “svom čoporu” prozvani papučarima? Je li sramota oprat pod ili suđe jer si muško? Ili si tad manje muškarac? 

Stalno me izjedaju ova pitanja jer je to napokon jedna tema oko koje se žene slažu. Da žele imati muža ravnopravnog u kućanstvu i odgoju s njima i onda se moraju naći drugi muškarci koji će im to pokušati sabotirati. Mnogi muškarci nisu spremni za zajednički život i obaveze iz kojekakvih razloga. Nekima je do jučer sve mama radila umjesto njih, neki nisu znali što ih očekuje kad dođe dijete, neki nisu spremni na dodatnu količinu obaveza uz one koje do sad imaju. Jasno je ko dan, da se oni, kao i žena trebaju prilagoditi na novonastalu životnu situaciju, da im treba vremena. Puno kompromisa i razgovora sa svojom bračnom družicom.

I kad napokon mislite da ste postigli obiteljski sklad, nađe se neki prijatelj, otac, kolega s posla koji će mu se nasmijati u lice i reć:”Kakav si ti to muškarac?” Bitno da je ispao frajer pred društvom. Stvarno? Frajeri ste samo u svojem univerzumu. Doma imate vjerojatno tužnu, usamljenu ženu koja se sa sjetom prisjeća kakvi ste bili na početku veze.
Koja si razmišlja: “Imamo djecu, ne bi “bilo fer” prema njima da se rastanem.”  Ali takvi ni ne vide da su im žene nesretne. Jer one sve stignu i dapače, s osmijehom to rade. Jer one trpe. Trpe u ime svoje obitelji. 

Ja nisam takva. Ja imam takozvanog “papučara” i takvog sam i tražila.

Naravno, u očima tih muških osoba kojima je moj muž “papučar”, ja sam rospija. Što sam ustvari nedavno i čula.  Rospija koja mu “ne da” da ide na kavu poslije posla, koja ga “maltretira” s obavezama poput iznijet smeće ili kupit kruh po povratku s posla. Nije da mu ja ne dam da ide na kavu, nego je njemu draže popit kavu sa mnom, radije nego s ljudima koje ionako vidi pola dana. Nije on papučar. Ni budala. Ni izdajica muškog roda. Muškarac koji poštuje ženu je gospodin. Veliki gospodin.”

Kad je “provesti’ vrijeme sa svojom obitelji” postao nedovoljno dobar razlog da uzmeš godišnji? U pubertetu je bio “faca” onaj koji je mogao više popit’ ili spavao s više žena. Sad je “frajer” onaj koji što manje sudjeluje u obiteljskom životu? S kojeg ste to brda sišli?Kad je postalo sramota bit dobar muž, tata… osoba?(š.v)