Senzacionalno! Trovanje teškim metalima

Zagađenje mora teškim metalima

Iako je trenutno u fokusu medija i javnosti globalno zagađenje mora plastikom, rijetko se spominje i druga ekološka opasnost koja dolazi od teških metala. Upravo teški metali za razliku od plastike, više ugrožavaju ne samo morske organizme i okoliš nego i ljudsko zdravlje i život.

Naime, u teške metale koji se mogu naći na kopnu kao i u moru, među ostalima, spadaju živa, arsen i olovo, tvari koje je čak Međunarodna zdravstvena organizacija proglasila za jedne od najvećih prijetnji za ekologiju i čovječanstvo. Spomenuti metali su iznimno toksični i kancerogeni, posebno živa, a svi se najvećim dijelom koriste u industriji ekonomski najrazvijenijih zemalja.

Problem sa metalima nastupa onda kad ih se iz tvorničkih pogona direktno ispušta u slatkovodnu ili morsku vodu – prema dosadašnjim znanstvenim istraživanjima, samo živa je u prirodi prisutna 200 posto iznad dopuštene količine. Tada dolazi do velikih onečišćenja koja ugrožavaju sav vodeni svijet.

Najviše stradavaju ribe koje teške metale akumuliraju u svoje organe i tkivo, a u doticaj sa njima dolaze putem atmosfere kroz pluća, apsorpcijom kroz kožu, placentom prije poroda te uzimanjem hrane. Najugroženija je upravo plava riba kao što je srdela i tuna, a osim struke, to potvrđuju i sami ribari. Opasnost za ljudsko zdravlje kad je u pitanju riba izložena teškim metalima, dolazi prilikom njene konzumacije. To dokazuju više studija Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) te ispitivanja Hrvatskog veterinarskog instituta.

Prema njihovim rezultatima istraživanja, zdravstveno su najugroženiji ljudi u primorju, posebice na prostoru sjevernog i južnog dijela Jadrana. Sjeverni dio Jadrana u velikoj mjeri onečišćen je teškim metalima iz otpadnih voda koje sadrži talijanska rijeka Po – opasnost najviše prijeti prostoru Istre. Drugo hrvatsko područje po onečišćenosti je morski dio Dubrovačko-neretvanske županije. Da su stanovnici te županije na jugu Dalmacije najviše ekološki i zdravstveno ugroženi, potvrđuje i tvrdnje pojedinih dubrovačkih liječnika.

Iz njihovih dosadašnjih iskustava i dostupnih podataka – uvidom u kartone pacijenata – u velikom je porastu oboljenje od karcinoma osoba sa otoka Lopud, Mljet, Šipan i Stona. Svi oni u velikoj mjeri konzumiraju ribu i to iz morskih područja koja sadrže veliku razinu teških metala. Liječnici upozoravaju, da usprkos konstantnim reklamama o ribi kao zdravoj hrani, to ipak nije točno.

Posebno nije točno kad se radi o vrstama ribe koja je uzgojena ili ulovljena u onim područjima koja su pod utjecajem velike koncentracije žive, arsena ili nekog druge kancerogene i toksične tvari. Dodaju još kako poticanje na konzumaciju takve ribe provode razni industrijski lobiji, posebno oni mesarski kojemu je cilj profit, a ne dobrobit ljudskog zdravlja. Na tragu tih alarmantnih saznanja i upozorenja dubrovačkih liječnika, godišnje je i izvješće Hrvatskog veterinarskog instituta te programa monitoringa rezidua iz 2005. godine. U tom izvješću navodi se kako je na 169 uzoraka morske ribe iz Jadrana, u jednom uzorku iz Dubrovačko-neretvanske županije ustanovljeno prisutnost žive u velikoj koncentraciji. Resorno hrvatsko ministarstvo u slučaju otkrivanja prisustva velike razine teškim metala u vodenim i kopnenim organizmima, nažalost, još uvijek nemaju ni efikasne propise ni metode djelovanja.

Za razliku od Hrvatske, Grčka u tome pogledu ima daleko bolju praksu. U Grčkoj su tako češća ispitivanja riba na teške metale te ovisno o rezultatima analize dolazi ponekad i do zatvaranja cijeli ribolovnih zona. Takvo nešto još uvijek se nije dogodilo u Hrvatskoj, iako je bilo pronalazaka uzoraka sa visokom razinom teških metala. Ukoliko se grčki primjer prevencije tih opasnih tvari usporedi sa hrvatskim, nameće se logičan zaključak da se sve ispitivanja teških metala rade zbog znanstvenika, a ne zdravlja ljudi. Na kraju, ne treba zaboraviti, da je i vojna pored civilne industrije, jedan od najvećih zagađivača Jadrana, a samim time i faktor koji ugrožava ljudsko zdravlje. U hrvatskom, a posebno u talijanskom dijelu jadrana, nalazi se tako na desetke odlagališta različite vrste eksploziva koje je kroz duže vrijeme koristila anglo-američka, jugoslavenska i hrvatska vojske te NATO-a koji je u svom arsenalu imao čak i bombe sa osiromašenim uranijom, iperitom, fosforom i drugim otrovnim kemikalijama. (zv)