Blagdan je Svete Ane

Sveta Ana i Joakim – roditelji Blažene Djevice Marije. Sveta Ana se slavi 26. srpnja. Zaštitnica je i pomoćnica nerotkinja, pomoćnica u teškim porodima, zaštitnica udovica i neudatih djevojaka, kuharica kod svećenika, krojača, bojadisera i zlatara.
Ana bijaše vremešna i pobožna Izraelka iz plemena Judina. Priroda joj nije bila podarila ono što se u to vrije¬me u Izraelu smatralo najjasnijim i nepobitnim znakom Božjega blagoslova i naklonosti: dijete. Poradi njene ne¬plodnosti, Joakim, njen suprug, smatrao je kako je njegova žrtva, koju je s velikom pobožnošću prinijeo u jeruzalemskome hramu, odbijena.
Bol uzrokovana tim odbijanjem potresla je staroga Joakima, koji je napustio kuću i zemlju, kako bi se sa sta¬dom povukao u samoću planina, gdje je neprestano opla¬kivao svoju nesretnu kob. No, činilo se kako i Ani, koja je ostala sama, budućnost nosi samo tugu, suze i neostva¬rive molitve.
No, jednoga se dana ukazao anđeo: prvo Joakimu, u pustinji, a zatim i Ani, kako bi im navijestio kako je ono što je ljudima nemoguće, Bogu ipak moguće te kako će Anino krilo, neplodno uslijed poodmakle dobi, podariti život najljupkijemu i najsvetijemu od svih stvorenja: Ma¬riji, majci Isusovoj – majci Mesije.
Joakim je, utješen tom nadom, okupio stado te se brzinom i nestrpljenjem mlada zaručnika uputio prema kući njegove Ane.
Susret dvoje starih supružnika nadasve je poetski oslikao Giotto na zidovima kapele degli Scrovegni u Padovi. Nježnom i mršavom staračkom rukom, Ana miluje suprugovu bijelu bradu, koja kao da je zadrhtala pod nježnim dodirom ljubljene žene. “Čitav taj prizor – piše Piero Bargellini – odiše mirnim pouzdanjem, sretnim iščekivanjem, tihim razumijevanjem, u odmjerenim, a opet izražajnim pokretima likova što ih je starost učinila časnima, ali se osjeti također i gotovo proljetno ozračje čiste i blage, nježne i uzvišene idile.”
Ana i Joakim obećali su Gospodinu kako će, bude li im podario dijete, ono biti posvećeno Gospodinu u hramu. Tako je Malena Marija u dobi od tri godine odvedena u hram i ostavljena ondje, kako bi zavjet bio ispunjen.
Onkraj povijesnih istina o njihovim ljudskim zgodama, Ana i Joakim postali su simbol starosti koja se otvara plodnosti milosti; staroga debla u koje je Bog usadio sjeme vjere i ufanja, cvijeće kršćanske svetosti.

Foto i tekst: kamenjar.com