U Ljubešćici pronađena azijska strizibuba koja uništava stabla!
Amerikanci su posjekli na tisuće stabala da spriječe širenje azijske strizibube, štetnog kukca koji se posljednjih godina pojavio i u Hrvatskoj. Sijeku drvorede te pojedinačna stabla, zaražena i potencijalno zaražena ovom napasnom vrstom, čija jaja i ličinke teško otkrivaju i stručnjaci za zaštitu bilja. Kada uoče odrasle kukce, već je prekasno, jer do tada ličinke izjedaju tunele u unutrašnjosti debla. Sijeku se stabla na području uokolo uočene zaraze i sve zaraženo uništava. U Hrvatskoj je nedavno jedna buba pronađena u Ljubešćici kod Varaždina. Kako je tamo dospjela još ne znamo, znamo samo da je prošle godine jedna pronađena na Plitvičkim jezerima.
Najvažnije je da se zaraza zadrži lokalno i iskorijeni dok se nije proširila, osobito u šume i parkove. Teško je utvrditi izvor zaraze iz kojeg azijska strizibuba kreće u svoj rušilački pohod po gotovo svim listopadnim vrstama drveća. Ove godine velika sječa stabala pokrenuta je u državi Ohio u kojoj postoji opasnost da se azijska strizibuba proširi na šumski rezervat East Fork Park. Vlasti će provoditi akciju na području od oko 55 jutara šume. Uz fotografije stadija razvoja, naši stručnjaci opisali su kako prepoznati azijsku strizibubu i nakon toga prijaviti otkriće šumarskoj inspekciji, Savjetodavnoj službi ili Hrvatskom šumarskom institutu: ‘Jaja obiju vrsta su dosta slična, veličine oko 5 mm, svijetlosmeđe boje. Ženka ih odlaže pod koru. Ličinke su svijetle, a u završnim stadijima razvoja poprime žutosmeđu boju. Mogu narasti do 5 cm, nemaju noge, a prsište im je sjajnosmeđe, hitinizirano. Imago je crn, sjajan, s bijelim mrljama na pokrilju. Ženka je za oko centimetar veća od mužjaka, a naraste do 3,5 cm. Ticala mužjaka su duža od ženkinih i dosegnu 2,5 puta dužinu tijela. Kod ženki su nešto duža od tijela (1,3 puta). Za obje vrste karakteristično je regeneracijsko žderanje koje počinje u travnju. Ženke odlažu jaja pod koru u lipnju, pri čemu čine karakteristična oštećenja. Ličinke nastavljaju s oštećenjima pa drvo kalusira, a sok koji curi često privlači stršljene i ose. Izlazne rupe su oko centimetar široke, a ostali simptomi na stablu su zadebljanje izbojaka i debla, piljevina na tlu, hodnici u drvu i žive ličinke te imago.’Ta vrsta azijske strizibube uništava naše domaće vrste drveća, nemaju prirodnih neprijatelja u našem podneblju, a eksponencijalno razvijaju potomke. Populacija brzo i snažno podiže broj jedinki koje traže nova stabla. To su mnoge bjelogorične vrste, isključivo bjelogorične, a najradije javor, platane i divlje kestene.
Ministarstvo i stručne službe, Hrvatski šumarski institut i Savjetodavna služba pozivaju sve poljoprivrednike, vlasnike šuma, izletnike, vrtne i trgovačke centre te rasadnike koji uoče jednu ili obje vrste azijske strizibube da prijave nalaz šumarskoj inspekciji, Savjetodavnoj službi ili Hrvatskom šumarskom institutu.
Izvor foto: Wikimedia i Facebook