Dinja – slasni zdravi zalogaji

Dinjom su se sladili i drevni Rimljani

Dinja (Cucunus melo L.) je povrće koje je u Europu stiglo s istoka, iz Azije, odnosno iz Indije, Belukistana, a moglo je biti doneseno i iz suptropske Afrike. To je slasno povrće, za koje mnogi radije kažu da je voće, poznato u Europi već blizu dvadeset i jedno stoljeće.

Tako se u Plinijevim zapisima može pronaći i podatak da je taj drevni rimski povjesničar jeo dinje u okolici Napulja, a slike pronađene u Herkulanumu i Pompejima (iz 79. godine prije Krista) potvrđuju da su se stari Grci i Rimljani znali sladiti dinjama rashlađenima u vodi. U rimskim
bakanalijama, čini se, dinja je neizostavno dolazila na stol prepun najslasnijih delicija, od mesa, povrća i voća do vina koja su podizala atmosferu.
Put dinje iz Italije vodio je u Francusku (1495.), za što je zaslužan Karlo VIII. Stoljeće kasnije, u Francuskoj se masovno uzgajala napolitanska dinja, a Francuzi su ubrzo uzgojili i svoju vrstu dinje cantalupo, nazvanu po istoimenom zamku u čijim je vrtovima rasla.
Nakon prijenosa u Francusku, dinja se brzo proširila po Sredozemlju i danas nema ni jedne zemlje s umjerenom klimom u kojoj se ne uzgaja to ukusno povrće. Dakako, zahvaljujući činjenici da je čitav svijet postao globalno selo, a zrakoplovom se stiže s krajnjeg Istoka do dalekog Zapada u manje od 24 sata, dinjom se ljudi slade uzduž i poprijeko našeg planeta.
Dobri poznavatelji dinje tvrde da se danas njene najbolje sorte uzgajaju u Španjolskoj i Iranu. Na našem tržištu se, pored naše dalmatinske dinje, najčešće nalaze one uvezene iz Španjolske i Italije.

Dinja je prepuna vode
U svom narančastom mesu dinja ima 91,2 posto vode, 7,5 posto ugljikohidrata, 0,7 posto proteina i 0,1 posto masti. Energetska vrijednost joj je niska i u 100 grama mase ima samo 34,5 kalorija. Za usporedbu, spomenimo da 100 grama sjemenki badema ima čak 640 kalorija, odnosno kao blizu dva kilograma dinje. Od mineralnih sastojaka, dinja ima 251 miligram posto kalija, 16 miligrama posto fosfora, 14 miligrama posto kalcija, 12 miligrama posto natrija i 0,4 miligrama posto željeza. Od vitamina, u dinji ima: karotina, vitamina B1, B2, niacina i vitamina C.
Mnogi drže da je jabuka bogata vitaminom C. Međutim, jabuka ima 9 miligrama posto vitamina C, a dinja 33 miligrama posto, odnosno više od 3 i pol puta više od jabuke (iste mase).
Osim što osvježava i smiruje, dinja izvanredno djeluje i na probavu, pospješuje izlučivanje mokraće. Dinja je od davnine poznata kao lijek. Ona je laksativ i diuretik, preporučuje se kod žučnih oboljenja, zatvora, tvrde stolice, hemoroida, kamena u mokraćnom mjehuru, reumatizma i
gihta. Ljekovito je i sjeme dinje

Dinja u kulinarstvu
Osim kao pomoćno ljekovito sredstvo, dinja je i vrlo ukusno jelo. Premda je dinja povrće, zbog načina na koji se koristi, poput lubenice, i ona se smatra voćem. Posebno se cijene ananas-dinje koje su aromatičnog mirisa i pikantno slatkog okusa. Dinja je osvježavajuća, ali i vrlo korisna
poslastica. U pravilu, svježa dinja jede se kao predjelo (primjerice, komadići dinje umotani u pršut) ili nakon ručka – kao voće.

Concept of italian food with melon and prosciutto, selective focus