Predstavljamo složnu obitelj Njegovac iz Škrinjara
Posjetili smo ovih dana obitelj Njegovac u Škrinjarima. Dočekali su nas s radošću i veseljem, sa željom da nam kažu kako se živi na selu, čime se sve bave i kako žive u slozi.
O svom i životu svoje obitelji ispričala nam je najprije Ružica Njegovac kojoj radni dan počinje već u 6 sati. Naime, bavi se udomiteljstvom, poljoprivredom – svinjogojstvom, peradarstvom, ima vrt, prekrasno cvijeće, kuha, peče odlične kolače.
Neumorna Ružica posadila je i 4200 sadnica Nordijske jele. Pronalazi vremena za sve, za radove i obitelj, posebno sedmero unučadi koji je najviše razvesele.
“Moj dan započinje oko 6 sati, pa krenem najprije sa njegom svojih štićenika budući da imam udomiteljstvo. Nakon popijene jutarnje kave sa štićenicima, krene priprema za doručak. Jednu baku moram hraniti jer je imala moždani udar, ima 95 godina, noga joj je amputirana pa joj je potrebna kompletna njega. Dok to sve obavim, čekaju me poslovi oko životinja. Imam 40 velikih svinja, dvije krave koje hranim više zbog toga da imam domaće mlijeko, sir i vrhnje, hranim patke i piliće za štićenike i svoju obitelj, da imamo domaću, kvalitetnu hranu. Imam jako veliki vrt. Ujutro treba i cvijeće zaliti. Zatim već dolazi priprema za ručak.”
Okućnica gospođe Ružice je prekrasna, krasi je puno cvijeća. Cijeli slapovi surfinija spuštaju se niz prozore i balkone.
“Moju okućnicu krase surfinije jer volim to cvijeće. Volim sve, ali one su mi posebne i uspijevaju mi. Dosta su zahtjevne, treba najprije puno ljubavi, pažnje, zalijevanja i prihrana. Bez toga ne ide. Tri puta tjedno prihranjujem sa Kristalonom i jednom tjedno zalijevam sa željezom u prahu.”
Sad ste dali i recept onima koji se žele baviti cvijećem.
“Samo neka tako rade, i ono će biti lijepo kao što je i moje. Puno me ljudi pita s čime zalijevam i kako to uspijem. Kupim i Klasmanovu zemlju, a sadnice kupujem kod obitelji Jagodić u Bukovju. Prezadovoljna sam s njihovim sadnicama. Imam pink boju, ljubičastu i bijelu. Drago mi je da se ljudi dive, zastanu, slikaju, pitaju me kako uspijevam. To morate voljeti, uložiti puno ljubavi i truda” – ispričala nam je gospođa Ružica.
O bavljenju udomiteljstvom kaže :
“Udomiteljstvom se bavim već 14 godina. Otvorila sam to još na starom imanju, isto ovdje u Škrinjarima, a ovdje smo se preselili prije 6 godina.
Imanje sam imala sa svojim suprugom Vinkom koji je, na žalost, preminuo. On je bio jako vrijedan i marljiv čovjek, voljeli smo raditi oboje tako da su nam dani bili ispunjeni . Na žalost, suprug je nakon kratke i teške bolesti preminuo . Nastavila sam se baviti time. Imam sada tri štićenika o kojima treba brinuti 24 sata.”
Ružica Njegovac ima tri sina, snahe, sedmero unučadi, osmo je na putu.
” Imam sinove Ivicu, Maria i Đuru. Sva trojica su oženjeni, tako da imam snahe Anitu, Danijelu i Tomislavu. Imaju prekrasnu dječicu, sedmero je moje unučadi: Lorena (8), Ena (8), Lara (7), Dora (5), Doris (2), Marino (4) i Mateo (2). Jako sam ponosna na sve njih. Sinovi su mi jako zaposleni, a nedjeljom i blagdanima se volimo svi zajedno okupiti na ručku. Složna smo obitelj i to je najvažnije.”
Tomislava Njegovac, snaha zadovoljna je što je došla u obitelj Njegovac:
“Živimo u istom dvorištu sa svekrvom. Došla sam ovdje prije 10 godina, pomažem koliko stižem suprugu koji ima trgovinu živom stokom i bavim se djevojčicama Dorom i Doris.”
Tomislava ističe da je lijepo živjeti na selu.
“Ne bih selo nikad mijenjala za život u gradu. Tu je puno ljepše, opuštenije, mirnije, možemo izaći na dvorište, imati svoj vrt, okućnicu i mislim da je to veliko bogatstvo. Djevojčice imaju sestrične i bratiće, uvijek su u ekipi, veliko su veselje i zadovoljstvo. I za svekrvu je to veliko zadovoljstvo, unuci su njena velika sreća, ljubav i potpora. ”
O životu u obitelji Njegovec kazala nam je i druga snaha Danijela:
“Sa suprugom sam u braku 8 godina, imamo troje djece. Došla sam iz Apatovca. Bavimo se izvozom stoke, ja sam podrška suprugu. Tu je briga o djeci, kuhanje, radnici, posla uvijek ima.”
Katica Plantak štićenica je koja se više nije mogla brinuti o sebi tako da se nalazi u udomiteljstvu kod Ružice Njegovac:
“Dosta
sam bolesna i nisam više mogla ostajati sama. Imam djecu, ali zaposleni
su i ne mogu brinuti o meni 24 sata. Ovdje mi je jako lijepo i dobro,
samo da je zdravlje bolje. Pijem po 13 lijekova na dan. I ja sam iz
Škrinjara, tako da sam ostala u svom selu što mi je drago. Osjećam se
ovdje kao kod kuće”.
U vrijeme našeg posjeta obitelji
Njegovac navratila je i susjeda Marija Vivek koja inače živi u Njemačkoj
već 46 godina, ali često je u Škrinjarima:
“Imam dva sina koji su u
Njemačkoj, sedmero unučadi i budući da sam u mirovini, ovdje dolazim dva
puta godišnje. Po tri mjeseca sam ovdje gdje imam i kuću. Imam dobre
susjede, obitelj Njegovac, navraćam k njima, dobro se slažemo, pomognem
im u nekim radovima kad mogu. Preko ljeta sam ovdje, a zimi u Njemačkoj.
Volim ovdje biti, svaki dan dođem susjedi Ružici, da nisam sama,
pomognem joj i vrijeme mi brže prođe “- izjavila nam je Marija Vivek.
Vidjeli smo kako je obitelj Njegovac, iako uvijek u poslu, sretna i zadovoljna, prije svega njegujući dobre odnose i poštovanje jedni prema drugima. (J.I.) Foto: H.S.