Vanja Vitanović omiljena je križevačka veterinarka

Razgovarali smo s doktoricom veterinarske medicine Vanjom Vitanović s kojom su se vjerojatno svi sugrađani koji imaju kućne ljubimce već susreli. Razgovor vam donosimo u nastavku.

Na početku recite nam nešto o vašem školovanju i poslu koji obavljate.

Školovala sam se u Križevcima, završila sam Srednju gospodarsku školu smjer veterinarstvo, a poslije toga sam u Zagrebu studirala i završila Veterinarski fakultet te postala doktorica veterine. Odrastala sam uz veterinu i uz oca sam zavoljela taj posao pošto je on bio veterinar. U veterini s malim životinjama sam deset godina. U sklopu Veterinarske stanice Križevci nudimo uslugu uređivanja, šišanja i kupanja pasa pa sam se poslije fakulteta odlučila i na to obrazovanje. U ambulanti ponekad bude dosta posla pa termini budu popunjeni, ali naši vjerni korisnici imaju razumijevanja i sve uspješno odradimo.

Vanja nam je i pobliže opisala svoju ljubav prema poslu.

Veterina je moje dobro jutro i laku noć i bilo što drugo mi je nezamislivo. Meni je ambulanta tj. Veterinarska stanica Križevci više od radnog mjesta, ja istinski volim ono što radim. Zanimljivo je to da mi je za operacijske zahvate koje unaprijed dogovaramo potrebna ugodna atmosfera te zato uvijek u operacijskoj sali slušam latino američke taktove.

Jeste li se susretali s kakvim egzotičnim životinjama u vašem radu?

Što se tiče egzotike u Križevačkoj ambulanti jako slabo, koji tvor, vodena kornjača i zmija od kolegice.

Opišite nam pobliže odnos s vlasnicima životinja s kojima se svakodnevno susrećete.

Ovaj poziv traži puno angažmana s vlasnicima i s njihovim ljubimcima te puno strpljenja i jako puno razumjenvanja. Prednošću smatram odnos i rad za boljim i zdravijim suživotom vlasnika i ljubimaca. Snagu mi daju pozitivni rezultati u olakšavanju simptoma bolesti i na kraju ozdravljenje životinje.

Koje trenutke biste izdvojili kao najljepše u poslu?

Najljepši trenutci su kad vam životinja bez straha dolazi u ambulantu i kad suradnja između mene i njih bude očita. Vlasnici nam nekada znaju spomenuti kako se boje ambulante iz prošlih dolaženja na terapiju i kako pamte gdje su bili, no to ne znači uvijek da ni pod koju cijenu ne žele ući u ambulantu. Prije svega gledam pristupiti individualno svakoj životinji jer i mi ljudi smo toliko jedinstveni i različiti. Veseli me kad vlasnici budu mirni, vjeruju mi i kada me traže savjete. Od izdvojenih slučajeva koji su me veselili mogu navesti zahtjevne operacijske zahvate s odličnim ishodima, a u te svakako spadaju pomoć pri porodu carskim rezom, kad pružate pomoć pri komplikacijskim porodima i u svijet uvedete nove živote.

A suprotno sretnim trenutcima postoje i tužni i vrlo stresne situacije i tada vaša komunikacija i suradnja, mene kao osobe koja je čovjek i mene kao stručne osobe nadasve mora ostati jaka i vrlo sabrana. Bitno mi je povjerenje vlasnika u slučajevima kada životinju iz medicinskih razloga moram eutanizirati ostajem iskrena i etična prije svega. Eutanizacija je zadnja opcija, no nekada nema drugog načina pomoći u nekim stanjima životinje. Vlasnici traže točnu i preciznu dijagnozu trenutnog stanja ali traže i suosjećanje jer je to njihov član obitelji. Nije lako, nije lako nimalo! Bilo je slučajeva kada smo svi u ambulanti plakali.

Vanja je o roditeljstvu i prenošenju ljubavi prema životinjama na njih rekla sljedeće:

Mama sam dvoje prekrasne djece, kćeri i sina. Njihovo odrastanje i djetinjstvo slično je mojem, ali ja se trudim da ih još više suočim i integriram u suštinu ovog zvanja nego što je moj otac mene. Jako sam ponosna na njih dvoje i puno vremena provode u ambulanti što sa mnom, što u razgovorima o veterinarskim temama. Volim životinje i u kući kod nas je živahno, ali prije svega pokušavam osvijestiti odnose prema životinjama i koje su odgovornosti kada posjeduješ u kući svog kućnog ljubimca. Djecu treba naučiti da je kućni ljubimac živo biće koje ima fiziološke potrebe, koje ovisi o nama i koje živi d nama.

Imate li kakav savjet za vlasnike životinja?

Nažalost, svi srećemo u životu ljude koji ne shvaćaju koliko je važno biti odgovoran vlasnik bilo koje životinje, tako i u ambulanti osobno srećem vrlo savjesne vlasnike ali i nesavjesne. Prije svake odluke o nabavi ljubimca bilo bi dobro pitati za savjet o načinu držanja istog kao i o održavanju zdravlja istog. Nažalost, svaki dan slušamo o napuštenim i zanemarenim životinjama, a udruge što se brinu o takvim životinjama sve su više i više pune i nemaju mogućnosti zbrinuti sve. Pohvala svima na radu, trudu i ljubavi. Pohvala i Gradu Križevcima na donacijama i gospodinu Rajnu što subvencioniraju kastraciju kuja i čipiranje pasa, to je jedan hvalevrijedan potez.

Za kraj, Vanja poručuje:

Ja kao mama također kroz razgovor i stvarne životne događaje prenosim na svoju djecu lijepe i vesele spoznaje, a isto tako i tužne bezizlazne životne događaje. Djecu treba naučiti da je život prolazan. Kada i mi sami postanemo svjesni vrijednosti života, više cjenimo i veselimo se životu, koji brzo prolazi. A mi odrasli s većim iskustvima i s raznim suočavanjima lijepog i ružnog budimo dobri ljudi i sabrani vlasnici. Pružimo lijepe trenutke našim dlakavcima i oni će to pružiti nama. (hs)

•