Međunarodni dan starijih osoba 1. listopada 2019.

Glavna skupština Ujedinjenih naroda 14. prosinca 1990. proglasila je 1. listopada
Međunarodnim danom starijih osoba, ističući značenje iskoristivog potencijala izrazito
rastućeg svjetskog starijeg stanovništva.
Tema ovogodišnjeg obilježavanja „Putovanje u dobnu jednakost“ (The Jourrney to Age
Equality) naglašava potrebu za ostvarenjem društva svih generacija i provođenje
međunarodne obveze načela Ujedinjenih naroda o zaštiti starijih (Glavna skupština UN-a
1991., rezolucija 46/91), koja su i nastala zbog potrebe društva da se naglasi društveno
sudjelovanje, zaštita i dostojanstvo za sve članove društva.

Tijekom sljedećih 50 godina broj starijih osoba u svijetu će porasti od oko 600 milijuna na
gotovo 2 milijarde. Danas, jedna od deset osoba ima 60 i više godina; do 2050. godine,
jedna od pet osoba će biti u toj dobi. Do 2030. godine broj osoba starijih od 60 godina
premašiti će broj mladih od 15 do 24 godine.

Porast broja starijih osoba kao i njihovih specifičnih problema indirektno mijenja i
strukturu i funkcioniranje zajednice u cjelini. Pošto se interesi starijih razlikuju od interesa
mladih društvena zajednica mora omogućiti starijima da zadovolje svoje potrebe, želje i
interese. U suvremenoj civilizaciji koja je sve više orijentirana prema mladima, i u kojoj
gotovo da postoji samo “kult mladosti” stavovi su suprotni i prevladavaju pretežno
negativni stavovi o starosti.Iako ih nazivamo mudrima i često tražimo njihove savjete, i unatoč tome što smo svjesni
kako je riječ o životnoj fazi koju nitko od nas neće preskočiti, još smo uvijek društvo koje
baš i nije načisto s time kakav bi odnos i stav trebali zauzeti prema starijim osobama.
Briga za starije osobe trebala bi biti odgovornost čitavog društva jer utječe na cjelokupni
razvoj društva i gospodarski sustav što se u konačnici preslikava i na mikro razinu –
obitelj i lokanu zajednicu.

Starije osobe ne bi trebale biti teret društva, već njegov integrativan dio jer unatoč tome
što su stariji i nisu radno aktivni, njihova pomoć kroz angažman u zajednici, obitelji i
općenito u svakodnevnom životu je dragocjena.
Potrebno je promicati međugeneracijsku solidarnost i dati podršku starijim osobama da
budu aktivne, da se angažiraju i da šire svoje socijalne mreže i ostvare svoje interese.

Važno je da stvorimo i zalažemo se za društvo otvoreno za sve generacije.

Povodom Međunarodnog dana starijih osoba navodimo načela Ujedinjenih naroda o
skrbi za starije ljude, koju je 1991. usvojila Glavna skupština UN-a. Svrha ovih načela je
poboljšanje života ljudi u starijoj dobi:

NEOVISNOST
Starijim ljudima trebalo bi omogućiti sljedeće:

• dostupnost prikladne hrane, vode, stanovanja, odjeće i zdravstvene skrbi kroz
  osiguranje dohotka, obiteljske podrške i potpore zajednice, te kroz samopomoć;
• mogućnost rada ili pristup drugim aktivnostima kojima bi se osigurao dohodak;
• mogućnost sudjelovanja u odlučivanju kada i prema kojem rasporedu će ići u mirovinu;
• pristup odgovarajućim obrazovnim programima i programima obuke za stjecanje
  različitih vještina;
• život u sigurnoj sredini koja se može prilagoditi osobnim potrebama i promijenjenim
  sposobnostima;
• život u vlastitom domu što je duže moguće.

DRUŠTVENO SUDJELOVANJE
Stariji ljudi trebali bi:

• ostati sastavni dio društva, aktivno sudjelovati u tvorbi i provedbi politike koja izravno
  utječe na njihovo blagostanje, kao i podijeliti svoja znanja i vještine s mlađim
  generacijama;
• tražiti i stvoriti mogućnost za rad na korist svojoj društvenoj zajednici i za dragovoljno
  uključivanje u aktivnosti koje su primjerene njihovim interesima i sposobnostima;
• organizirati pokrete ili udruge starijih ljudi.

SKRB
Stariji ljudi bi trebali:

• imati koristi od obiteljske i društvene skrbi i zaštite u skladu s društvenim sustavom i
  kulturnim vrijednostima društva u kojem žive;
• imati neometan pristup zdravstvenoj skrbi koja će im omogućiti održavanje i postizanje
  najbolje moguće razine tjelesnoga, duševnog i emotivnog blagostanja, te spriječiti ili
  odgoditi početak bolesti;
• imati pristup socijalnim i zakonodavnim službama zbog poboljšanja samostalnosti,
  zaštite i skrbi;
• moći koristiti odgovarajuće razine institucionalizirane skrbi kojom bi im se osigurala
  zaštita, rehabilitacija te socijalni i duševni poticaji u humanoj i sigurnoj sredini;
• moći ostvariti ljudska prava i temeljne slobode tijekom boravka u bilo kakvoj ustanovi
  za skrb, liječenje ili prihvat starijih ljudi, uključujući cjelovito poštivanje njihovih
  vjerovanja, dostojanstva, potreba i privatnosti, kao i prava na odlučivanje o vlastitoj skrbi
  i kvaliteti življenja.

SAMOISPUNJENJE
Stariji ljudi bi trebali:

• imati mogućnost ostvarenja cjelovita razvitka vlastitih potencijala;
• imati pristup obrazovnim, kulturnim, duhovnim i rekreacijskim sredstvima društva u
  kojem žive.

DOSTOJANSTVO
Stariji ljudi bi trebali:

• moći dostojanstveno i sigurno živjeti te biti zaštićeni od izrabljivanja i tjelesnog ili
  duševnog zlostavljanja;
• biti sigurni da će se s njima postupati pošteno bez obzira na dob, spol, rasnu ili etničku
  pripadnost, invaliditet ili drugi status, kao i da će biti cijenjeni bez obzira na svoj
  gospodarski doprinos.