Jeste li upoznali Josipa Marenčića, vrhunskog slikara i kipara? Donosimo vam jednu lijepu priču iz Gornje Rijeke!

Danas smo imali prilike razgovarati s jednim talentiranim gospodinom, a njegovo ime je Josip Marenčić. Donosimo vam priču o čovjeku koji se bavi slikarstvom preko dvadeset godina.

Iako se nekada profesionalno bavio slikarstvom i bio je stvarno odličan u tome poslu, morao je odustati. U nastavku pročitajte što, kako i zašto!

Gospodine Marenčić, recite nam nešto o sebi?

Ja sam Josip Marenčić. Rođen sam u Zaistovcu 1976 godine. Sada živim u Gornjoj Rijeci.

Koliko se dugo bavite slikarstvom?

Slikarstvom se bavim preko 20 godina. Imao sam preko 10 samostalnih izložbi, toliko i skupnih. Bio sam član Križevačkog likovnih kruga. Član sam likovne udruge Sveti Petar Orehovec. Sudjelovao sam na brojnim likovnim kolonija diljem Hrvatske. Oslikavao sam zidove crkava. Naslikao dva križna puta, oltaru sliku u Draškoviću i još nekoliko u kapelama. Također oslikavam zidove interijera, od dječjih soba, dnevnih boravaka, poslovnih prostora, zidova fasada itd.

Vidjeli smo kip koji ste napravili od drveta, možete li nam nešto reći o tome?

Osim slikarstva, okušao sam se i u kiparstvu. Tako je nastao i kip u drvu Srce Isusovo prirodne veličine i bista patnika Isusa. Otkrio sam novu tehniku koja će mi kasnije dati nevjerojatnu ideju izrade kipova od tkanine umočenu u razrijeđeni cement. I tako sam počeo. Kako mi je žena frizerka, htio sam joj napraviti model glave za kreacije svečanih frizura. Kada sam počeo oblikovati glavu na lopti zadnja tkanina jako me počela podsjećati na Isusovu kosu. I to je bio taj znak da dođe do svega ovoga sadašnjeg. Tako je nastao kip u dvorištu moje kuće. Bilo je to fantastično iskustvo.

Vaš vidikovac je na divnom mjestu, vidimo da ste ljubitelj prirode, kako ste došli na ideju da napravite sve to?

Kako sam veliki ljubitelj prirode i često šećem po ovom prekrasnom brdu iznad Gornje Rijeke razmislio sam kako bi bilo dobro imati neki mali vidikovac gdje mogu promatrati ovaj divan kraj i naslikati koju sliku. Uz Božju pomoć to se i ostvarilo. Kupio sam mali šumarak s prekrasnim pogledom na kraj. Pošto volim razmišljati i osluškivati glas Božji. Dođe mi misao ajmo napraviti vidikovac s kućicom na vrhu. Započelo sam gradnju i završio je. Kada je bila gotova moj duh nije opet mirovao. Nešto mi je nedostajalo.

Napravili ste veliki kip u dvorištu svoga doma, a zatim i na dvorištu vidikovca.

Kao što sam spomenuo, nešto mi je nedostajalo, ali sam čuo glas u svom srcu: “kako si napravio kip u dvorištu svoje kuće, napravi i ovdje takav s uzdignutim rukama”. Nisam mogao dočekati kad ću početi raditi. Počeo sam voziti kamenje u tačkama za postolje kipa. Kasnije sam sazidao postolje kipa, napravio kostur stavio u postolje i počeo s izgradnjom korak po korak. I tako je nastao kip visok 2.5 m bez postolja. S postoljem preko 3.5 m kip Isusa s uzdignutim rukama koji gleda prema crkvi. Eto to sam htio podijeliti s vama svima s porukom ” slušajte svoje srce jer nikad ne znate kakve se tajne kriju u njemu”!

Eto jedne divne priče kako se sve može kad se hoće. Gospodin Josip ostvario je svoje snove, a njegovom vidikovcu i kipovima dive se mnogi mještani. Kako kaže, prije se slikarstvom bavuo profesionalno, iako je samouk, no tada je stigla recesija i sve je propalo.
Čestitamo na trudu i na ljubaznosti kojom je podijelio s nama sve ove informacije, te mu želimo još mnogo uspjeha u daljnjem radu. Što reći, čovjek zna znanje!

šv/radiokrizevci.hr

Foto: Josip Marenčić