[PUTOPIS BY LEA BIJAČ] KINA Treći dio: Made in China

Hladni prosinački dan svega nekoliko stupnjeva iznad ništice svanuo je prebrzo, taman kad
smo ušli u REM fazu sna. Gust raspored pun aktivnosti nije nam dozvoljavao da spavamo
koliko želimo, čemu smo se djelomično nevoljko i prilagodili. Nakon brzinski obavljene
jutarnje higijene i doručka primjerenog hotelu sa četiri zvjezdice, uputili smo se u prostrani
Hram Bude od žada, lijepo uređeno mjesto puno bonsai drvaca, gdje dolaze budisti kako bi se
pomolili, klanjali i palili mirisne štapiće, te u središnjem dijelu gdje gori vatra, bacali ispisane
papiriće za mir pokojnima. Osim domaćih, sveto mjesto posjećuje i mnoštvo radoznalih
turista.

Kao i u Vijetnamu i Kambodži, na ulazima u hramove postavljena su uzvišenja kako bi se spriječio dolazak zlih duhova, pa smo pri svakom ulasku morali obraćati pažnju na svojevrsne prepone. Zanimljivo je da se gotovo 80% Kineza smatra nereligioznima, iako je kineska civilizacija kroz povijest bila domaćin mnogim religiozno-filozofskim tradicijama, kao što su konfucionizam i taoizam, s kasnije pridruženim budizmom. To može biti zbunjujući podatak, uzimajući u obzir činjenicu da mnogi prakticiraju rituale kroz modele različitih religija, ali se ne smatraju pripadnicima određene grupe. Nereligiozne slijede budisti, potom taoisti, kršćani, a na kraju muslimani s 0.5% štovatelja.

Nakon Hrama posjetili smo masivnu trgovinu biserjem, u kojoj se može kupiti svakakav nakit, od narukvica, preko naušnica do ogrlica. U unutrašnjost školjke ubaci se zrnce pijeska koje potom prodire u nju i iritira je, na što školjka reagira stvarajući slojeve oko njega i tako nastaje biser. Iako je na etiketama stajalo predrasudno „Made in China“, cijene bisernih artikala bile su dobrano paprene, tako da ni mama ni ja nismo izašle od tamo okićene biserima. A bome ni tata. Službena valuta Kine inače je kineski juan ili renminbi, a cijene općenito slične su našima.

Vrt sreće mandarina Yua, simpatično mjestašce na vodi, bila je naša sljedeća destinacija, s neizostavnim ukrasnim zmajskim glavama. Zmaj je važan dio kineske kulture, predstavlja moć i snagu, a njih su u imperijalističkoj Kini gradili vladari upravo kao simbol svoje moći i snage.

Nastavili smo šetnju starim, užurbanim gradom, koji brzo nestaje pod mnoštvom nebodera, prepunom ljudi, zgradica sa zavinutim krovovima i zmajskim glavama. Po preporuci pratiteljice za ručak smo odlučili kušati kineske dumplingse. U restoranu je vladala tolika gužva da postoji i čekaonica, nalik na onu kod liječnika. Čekali smo i dočekali meni prefine dumplingse, mljeveno meso umotano u tanko tijesto, koje, kad se skuha, izgleda kao okruglica. Kuhinja je obložena staklom i bio je pravi gušt gledati s kakvom ih brzinom i lakoćom utrenirani kuhari spravljaju.

Šangaj je pun impresivnih, moderno projektiranih nebodera. Najviši su Shanghai Tower sa 632 metra visine, Shanghai World Financial Center s nešto skromnijih 492 i Oriental Pearl Tower sa 470. Mi smo se liftom popeli na 435 metara Shanghai World Financial Centera, gdje se nalazi izvrsno arhitektonski napravljena rupa između donjeg i gornjeg dijela nebodera. Sve obloženo staklom pruža izvrstan pogled s visine na velik dio mutnog, smogom zagađenog grada, a posebno me se dojmio Oriental Pearl Tower, pravi biser grada. Navečer smo imali još jednu priliku za prošetati gradom, taj puta modernijim dijelom, taman kad su se počela paliti svjetla i bliješteće reklame.

Putopis by Lea Bijač