Crne rupe

Ako ste ljubitelj svemira, astronomije ili astrofizike, onda već znate koliko tajanstvene te zanimljive baš zbog toga crne rupe jesu. S druge strane, ako nikada ustvari niste proučavali te niste saznali što zapravo jesu crne rupe, u nastavku možete saznati te proširiti svoje opće znanje. Dakle, krenimo redom.
Što su zapravo crne rupe? Najjednostavnije rečeno, one su rezultat stisnute mase što uzrokuje ogromnu gravitaciju. Ne možemo ih vidjeti izravno, već vidimo samo posljedice koje ostavljaju na prostor oko njih. Njihova gravitacija je toliko velika da čak niti svjetlost jednom kada uđe, ne može izaći iz nje. To znači da njihov utjecaj možemo promatrati samo izvana, no ustvari ne znamo i vjerojatno nikada niti nećemo znati što se događa unutar njih.
Kako nastaju crne rupe? Zvijezde su ogromni objekti građeni uglavnom od vodika i helija. U njihovim jezgrama sudaraju se atomi vodika pri čemu se izbacuje velika količina energije u obliku topline i svjetlosti. Ovaj proces se naziva nuklearna fuzija te tako nastaje helij. Energija koja se oslobađa kod tog procesa bori se protiv sile gravitacije te nastaje balans između te dvije sile. Zvijezde veće od Sunca mogu sintetizirati i teže elemente poput željeza. Ono se nakuplja u središtu te u jednom trenutku sila nuklearne fuzije postane veća od gravitacije te zvijezda eksplodira, odnosno dolazi do supernove. Ako je zvijezda dovoljno velika, nastaje crna rupa, a ako je nešto manja, nastat će neutronska zvijezda.
Koji su njihovi dijelovi? Dva najbitnija dijela su singularitet i horizont događaja. Ostali dijelovi rupe su akrecijski disk, egrosfera i fotnoska sfera. Horizont događaja je granica crne rupe koja kada se jednom prijeđe, nema povratka. Da bi se nešto vratilo mora putovati više od brzine svjetlosti što je nemoguće. Singularnost možemo zamisliti kao točku gdje je stisnuta sva masa rupe, odnosno nekadašnje zvijezde.
Kako crne rupe umiru? Prema teoriji kvantne fizike, prazan prostor (vakuum) ustvari nikada nije prazan. On je ispunjen virtualnim česticama i antičesticama koje se stvaraju same od sebe te međusobno poništavaju. Stephen Hawking je smatrao da kada se čestice stvore kod horizontal događaja, može doći do tri slučaja. Čestice se ponište prije no što padnu u rupu, čestice padnu u rupu, ili jedna čestica bi bila uvučena u crnu rupu te postala prava čestica, dok bi druga pobjegla. Na taj način rupa gubi energiju što se još naziva i Hawkingovo zračenje. (E.B.)