Prva nedjelja Došašća – simbolika adventskog vijenca i paljenja prve svijeće
Došašće ili advent je predbožićno vrijeme u kojem kršćanski puk pohađanjem zornica, molitvom i djelima milosrđa iščekuje i priprema se za blagdan Božića. U prvom tjednu Došašća počinju se pohoditi mise zornice, uređuje se adventski vijenac i pali prva svijeća na njemu.
Adventski vijenac dio je tradicije koji nas uvodi u božićno raspoloženje, kada se kroz četiri nedjelje pripremamo za Božić.
Adventski vijenac je vijenac koji se plete u vremenu došašća većinom od zimzelenih grančica. Nastao je relativno kasno sredinom 19 st. u sirotištu Hambuga. Krug je simbol vječnosti. Borove grančice simboliziraju besmrtnost, lovor pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i lijek. Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat. Ukrašen je sa četiri adventske svijeće.
Simbolika adventskog vijenca uistinu je čudesna. Krug vijenca, koji nema ni početka ni kraja, kao i zelena boja, simboliziraju Božju vječnost, besmrtnost duše i novi, vječni život koji nam je obećan u Kristu. Sam vijenac može biti načinjen od različitog zimzelenog bilja koje predstavlja neprekinuti ciklus života.Lovor znači pobjedu nad progonom i patnjom, bor, božikovina i tisa besmrtnost, a cedar snagu i ozdravljenje. Toliko rado korištena božikovina također ima posebno značenje u kršćanstvu. Bodljikavi listovi podsjećaju na Kristovu krunu od trnja, a ako je vjerovati jednoj staroj engleskoj legendi, i njegov je križ bio načinjen od božikovine. Češeri bora, orasi ili sjemenke mahuna koji se koriste za dekoraciju vijenca također su simbol života i uskrsnuća.
Četiri svijeće vijenca predstavljaju četiri tjedna Adventa. Svaka simbolizira 1000 godina, zajedno 4000, što je biblijsko vrijeme od stvaranja Adama i Eve do rođenja Krista. Iako suvremeni vijenci imaju svijeće različitih boja, a običaj dopušta korištenje i bijelih, tradicionalno se na vijenac stavljaju četiri ljubičaste (ponekad se umjesto ljubičastih stavljaju i plave svijeće).
Ljubičasta je inače boja pokore i posta koji se nekoć prakticirao tijekom Došašća, što se smatra i malom korizmom. Boja je to i liturgijskih halja svećenika tijekom Došašća, ali i kraljevska boja kojom se želi dobrodošlica nebeskom Kralju.
Na prvu nedjelju Došašća pali se prva ljubičasta svijeća, proročanska svijeća, u sjećanje na proroka Izaiju koji je prorekao rođenje Krista. To je i svijeća nade. Druga ljubičasta, svijeća Betlehema koja simbolizira Kristove jaslice, a predstavlja ljubav, pali se drugu nedjelju.
Na treću nedjelju ili na polovici Došašća pali se pastirska svijeća, simbol radosti zbog Božića koji se bliži. Četvrta se ljubičasta, anđeoska svijeća koja znači mir pali posljednja. U nekim se varijantama u sredinu adventskog vijenca stavlja peta, bijela svijeća, simbol Krista i njegove bezgrešnosti, a tradicionalno se pali najčešće na Badnjak ili Božić.
Običaj nalaže da se posebnom molitvom vijenac blagoslivlja, a svijeće pale prije večere nakon blagoslova hrane.
Adventski vijenac nije samo dekoracija naših blagdanskih stolova nego neka nam to bude i snažan vizualni podsjetnik na svetost vremena Došašća u koje ćemo uskoro kročiti. Važno je na trenutak se zaustaviti te promisliti o pravom značenju nadolazećih blagdana – u tome će nam pripomoći prelijepa simbolika i tradicija adventskog vijenca.
Izvor: narod.hr