Na današnji dan 1981. počelo je emitiranje MTV-a
Izreka „imam videospot, dakle medijski postojim“, već se dugo godina može shvatiti sasvim doslovno.
Otkad su Queen 1975. snimili prvi „pravi“ videospot za pjesmu „Bohemian Rhapsody“, skorašnji dolazak prave videoindustrije vezane uz pop-glazbu iz temelja je izmijenilo pravila rada na svjetskoj pop-sceni. Iako se videospotovska industrija mogla promatrati kao marketinška nadgradnja glazbenih proizvoda koje „reklamira“, s vremenom je postala jednako važna kao i sama glazba, ako ne i tržišno važnija i financijski isplativija.
Slika je oduvijek bila važna; još je dizajn ovitaka albuma od šezdesetih naovamo poslužio za uozbiljavanje nekad jednostavne strategije „pakiranja“ proizvoda, odnosno ploča. S vremenom, od izuma MTV-ja 1981. (a emitiranje je počelo na današnji dan) i sličnih postaja koje su se isključivo posvetile glazbenom programu, razgranati videospotovski biznis počeo je nadilaziti prvobitne namjere. Naime, pretvoren je u posao čiji se značaj nikako ne može preuveličati ako se kaže da je postao najvažnije gorivo i poticaj glazbenim izdanjima. U vremenu kada većina gledatelja omiljene proizvode može kupiti iz fotelje, posredstvom interneta, videospotovi su postali kućna razglednica onoga što možete kupiti u trgovinama. A često i ne morate, dovoljno je da samo gledate videospotove, što masovna publika, pogotovo kod nas, najčešće i radi.
Videospotovska industrija i invazija slike može se promatrati kao nadgradnja pjesama koja je u zadnjih tridesetak godina temeljito izmijenila slušalačke navike masovnog tržišta. Fraza „video killed the radio star“ iz pjesme dua The Buggles stoga nije bila jeftina prijetnja otpjevana krajem sedamdesetih godina, već futuristički opis stvarnog stanja na terenu koje je potom zavladalo. Priča o glazbi s vremenom je dovedena gotovo do apsurda, slika je postala važnija od same glazbe, a od uspješnog „napada“ MTV-ja razgranati biznis slikom počeo je nadilaziti prvobitne poslovne namjere i postao tvornica imidža po narudžbi. Zato su upravo osamdesete i bile era nekih od do tada, a i do danas, najpopularnijih videospotova, pravih desetominutnih filmova koji su u produženoj verziji reklamirali hitove nove generacije glazbenika, od Duran Duran, Spandau Ballet, Madonne do Michaela Jacksona i ostalih.
Ubrzani razvoj tehnoloških mogućnosti komunikacije i industrije zabave uzeo je maha do te mjere da je od osamdesetih godina prošlog stoljeća započeo videoudar na sva čula, s navalom izravnih televizijskih prijenosa poput Live Aida na sve kontinente, s uživo prenošenim dodjelama svih mogućih priznanja, od Grammyja i Oscara, do MTV , VH-1 nagrada i sličnih. Kako stvari stoje kod nas? S obzirom na pad prodaje CD-a i smanjenu mogućnost legalne digitalne kupovine pjesama, priča se svela na streaming servise „za slušanje“, te televiziju i kompjutorske ekrane „za gledanje“ glazbe.
Drugim riječima, koliko će vam puta videospot biti prikazan na televiziji, nije samo odraz popularnosti, često je baš suprotno, već pitanje preživljavanja pojedinih izvođača, pogotovo ako znamo koliko su zbog financijskih problema sužene mogućnosti koncerata ili održavanja turneja.
Foto: pixabay