KUD “Prigorec” Sveti Petar Orehovec po treći puta na najvećoj europskoj manifestaciji tradicijske kulture – Vinkovačkim jesenima

Vinkovačke jeseni su najstarija i najveća europska manifestacija tradicijske kulture, a na njoj se predstavljaju društva koja su odabrana kao najbolja na županijskim smotrama folklora.

Vinkovačke jeseni održale su se 58. put od 08. do 17.rujna pod nazivom ”Dva sjaja dukata ”, a jedne od najljepših ”jeseni” završile su u večernjim satima trećim dijelom Državne smotre izvornog hrvatskog folklora.

Državna smotra izvornog folklora ove godine održala se kroz dva dana. U subotu i nedjelju predstavila su se društva iz cijele Lijepe naše, ali i hrvati izvan granica Hrvatske koji su pokazali izvorni folklor iz svojeg kraja. Folklorne večeri temelj su Vinkovačkih jeseni. Prikazuju ono najbolje od folklora hrvatske i inozemstva.

U nedjelju u svečanom mimohodu sudionika 58. vinkovačkih jeseni, ove godine nije bilo konjskih zaprega i konjanika, ali se ulicama i trgovima pjesma čula jače nego ikad prije, a u mimohodu se prošetalo 70-tak folklornih skupina iz Hrvatske i iz inozemstva.

Četrdeset članova KUD-a ”Prigorec” Sveti Petar Orehovec sudjelovalo je na 58. Vinkovačkim jesenima u svečanom mimohodu i na državnoj smotri izvornog folklora kao predstavnici Koprivničko- križevačke županije.

– U svečanom mimohodu koji je kruna Vinkovačkih jeseni kroz pjesmu i ples pokazali smo dio narodne izvorne tradicije s područja općine Sveti Petar Orehovec, dok smo se na svečanoj pozornici na Trgu bana Josipa Šokčevića predstavili s kratkim prikazom ”Prigorskog drmeša” te dobili veliki pljesak uzvanika, gostiju i gledatelja. Mnogi gledatelji su nas hvalili na autentičnosti i posebnosti, a posebnu pažnju privlačile su naše ”Ivanjske iskrice”, odnosno naše prigorske ladarice, koje su svojim prekrasnim narodnim nošnjama privlačile poglede brojnog gledateljstva.

U večernjim satima 17. rujna održan je treći dio državne smotre izvornog folklora na središnjoj pozornici Vinkovačkih jeseni. Zadnji dio državne smotre bio je ujedno i jedan od najboljeg dijela cijelog dana, gdje se KUD Prigorec predstavio sa
izvornim scenskim prikazom ”Ivanjske iskrice” ivanjski običaji s područja općine Sveti Petar Orehovec koju je za scenu pripremila voditeljica KUD-a Ana-Marija Petric Vlah.

– Nastup je prošao odlično te smo još jednom predstavili Koprivničko-križevačku županiju kao i našu općinu Sveti Petar Orehovec u najboljem svijetlu. Pokazali smo posebnost, ljepotu i osebujnost narodnih običaja našeg kraja. Osobito smo ponosni jer smo iz zaborava istrgnuli običaje Ivanja koji su rijetkost na hrvatskoj folklornoj sceni, a mi smo pokazali upravo naše ”ivanjske iskrice” koje su oduševile publiku.

Dodala je kako moraju pohvaliti svoje drage domaćine KUD-u ”Lela i Vladimir Matanović” iz Antina koji su ih odlično ugostili, počastili ih domaćim ukusnim slasticama i raznim delicijama, a i zapjevali i zaplesali zajedno s njima.

– Vinkovačke jeseni su zaista mjesto gdje se može vidjeti bogatstvo običaja, tradicija i narodne baštine hrvatskog naroda, a sudjelovati po treći puta u najvećoj manifestaciji izvornog folklora zaista je privilegija za naše malo društvo koje ima tek četrnaest godina.

Četrnaest godina koliko postoji naše društvo istražujemo našu općinu Sveti Petar Orehovec, a imati priliku predstaviti po treći puta ono što smo istražili svim prisutnima bilo je zaista nešto što ćemo pamtiti cijelog života. Osjećaj ponosa i neizmjerne sreće koji je imao svaki pojedini član društva prije nego je stupio na svečanu pozornicu Vinkovačkih jeseni je osjećaj koji nikada nećemo zaboraviti.

I za kraj možemo samo istaknuti dio teksta koji opisuje Vinkovačke jeseni, tradiciju i ljepotu naše hrvatske baštine. Ponosni smo što smo dio nje!

Pod ovim krovom njih tri kao jedno dišu, ko da mladost u treptaj stane. U kosu se upliću dani prošli i budući, ono što si danas one su bile nekad a ono što su one ti ćeš jednom biti. A dukati kroz muku i trud stečeni, skrivani, prebrojavani, čuvani, ukradeni zveckaju na ženskim prsima, namiguju sa šokačkih kapa na diku kuće i gazde. A nekad iz pohlepe krojile su se sudbine. Ali sjaje li dukati više od tog blaga koje kraj tebe spava? Nije do dukata do ljudi je! Jer ovo je Slavonija! Znoj ti košulju natapa, a prašina se lijepi na tabane! Ovo je zemlja žita i rakije, zemlja bećara i tambura, jeseni, kada svi kao jedno dišemo. Djevojački smijeh i opanci koji veselo poskakuju u kolu života.
I zapamti najvredniji dukati su zapravo ljudi! Njih čuvaj!