Uz Mjesec borbe protiv ovisnosti. Kada zabava prelazi u ovisnost – kockanje i klađenje

Kockanje, za neke povremeni oblik zabave, dok za druge problem koji razara obitelj i zajednicu, prisutan je dugo vremena u raznim oblicima u ljudskoj civilizaciji. S obzirom na količinu uloženog novca, svrhu i intenzitet kockanja, razlikuje se socijalno prihvatljivo i patološko kockanje. Socijalno kockanje je kulturno prihvatljiva zabava i rekreacija koja nema zaokupljujući karakter.  Patološko kockanje prihvaćeno je kao psihički poremećaj u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne bolesti (DSM-III) još 1980. godine te se klasificira kao poremećaj kontrole nagona. Osoba ima sve snažniji osjećaj napetosti ili uzbuđenja prije tog čina, a dok traje osijeća užitak, zadovoljenje ili olakšanje. Kockanje može biti redovito ili epizodično, a tijek poremećaja je progresivan. S vremenom se povećava učestalost i uzbuđenje pri kockanju, ali i količina uloženog novca. Prema istraživanju Pasternaka (1999.), patološko kockanje uobičajeno počinje u ranoj adolescenciji kod muškaraca, a kasnije u životu kod žena. Adolescenti su rizični zbog same prirode razvoja i odrastanja, praćene znatiželjom i otkrivanjem svojih granica.

Posljednjih se godina u Republici Hrvatskoj značajno povećala dostupnost igara na sreću, što je u konačnici dovelo i do sve većeg broja korisnika igara na sreću. Napredak tehnologije omogućio je praćenje novih igara i sportskih događanja te ulaganje novca kroz jedan klik. Promidžba igara dostupna je na svim medijima pa tako vrlo često možemo čuti reklame koje u prvi red stavljaju luksuzan život, prestiž, zabavu te „financijsku slobodu“.

Koliko je „sreće“ u igrama na sreću?

Provedena istraživanja pokazala su kako je u Hrvatskoj 50.000-100.000 ljudi pogođeno ovisnošću o kockanju, što je svakako zabrinjavajući podatak. Problem je još veći ako uzmemo u obzir da ova ovisnost, kao i svaka druga, ne pogađa samo kockara, nego i njegove najbliže: roditelje, supružnike, djecu i prijatelje. Iako će se nekome postotak ukupne populacije koji možemo nazvati patološkim kockarima, koji iznosi 1 do 3%, učiniti malen i nevažan, za usporedbu možemo reći da taj broj od 40.000 – 120.000 ljudi višestruko premašuje ukupan broj ovisnika o ilegalnim drogama.

On-line kockanje

Iako je kockanje tijekom pandemije djelomično ograničeno (zatvaranje casina u „lock downu“ i manje sportskih događanja na koja se može kladiti), on-line kockanje ostaje dostupno u čitavom periodu, a prema istraživanjima bilježi se sve veći broj korisnika on-line igara na sreću. Financijska kriza neizravno djeluje na sklonost kockanju, što su potvrdila istraživanja provedena na području Islanda i Grčke, koja su pokazala značajan porast korisnika igara na sreću tijekom financijske krize. Istraživanja su pokazala veću sklonost kockanju i veće financijsko zaduživanje kod osoba koje se služe „on-line casinom“, u odnosu na osobe koje se klade na sportska događanja.

U nedostatku sportskih događaja za klađenje bilježi se porast u igranju on-line pokera, ruleta i slot igara. Uzevši u obzir da on-line kockanjem izostaje stvarni osjećaj trošenja novca, veća je vjerojatnost gubljenja kontrole u trenutku kockanja, u smislu češćeg kockanja sa značajno većim ulogom, bez percepcije da se radi o stvarnom novcu. Svojstva internetskog kockanja mogu predstavljati posebnu opasnost po mentalno zdravlje, posebice u pandemiji kada su mnogi ljudi zatvoreni u svojim domovima, a bili su prisiljeni prilagoditi se brzim promjenama radnih uvjeta, visoku razinu psihosocijalnog stresa, anksioznost i depresiju.

Tipični razlozi za on-line kockanje uključuju lakoću i dostupnost, ali i dosadu te potiskivanje negativnih emocija.

Stres uzrokovan pandemijom i financijska kriza mogu biti dodatni okidači za kockanje. Tijekom pandemije velik broj ljudi ostao je bez posla, a kockanje se na prvu može činiti kao idealno rješenje u obliku lake zarade, uz malo sreće kroz nekoliko klikova.  S vremenom, oblik kockanja prestaje biti važan, dovoljna je činjenica da je novac uložen te da postoji neizvjesnost i uzbuđenje oko ishoda, što je zapravo i smisao kockanja.  

Istraživanje je potvrdilo  kako su simptomi anksioznosti i depresivnosti bili prisutni kod gotovo 50% ispitanika, koji su se posljednja tri tjedna suzdržavali od kockanja, što jasno ukazuje na zaključak da je riječ o ovisnosti.

Naravno da sve osobe koje igraju igre na sreću nisu patološki kockari. Gdje je onda granica između socijalno prihvatljivog kockanja i kockanja kao poremećaja kontrole nagona?

O poremećaju govorimo kada…

• osoba većinu vremena provodi zaokupljena kockanjem, bilo da kocka ili prepričava događaje vezano za kockanje te planira kako doći do novca za ulaganje;
• zanemaruje sve ostale oblika zadovoljstva;
• treba sve veće i veće uloge da bi postigla isti stupanj uzbuđenja i zadovoljstva;
• opetovano ulaže napore da prestane kockati, ali bez uspjeha;
• pri pokušaju prestanka osjeća nemir, razdražljivost, loše raspoloženje, nesanicu;
• počinje posuđivati novac, a zatim činiti nezakonita djela poput pronevjere, krađe, krivotvorenja i slično;
• nastavlja takvo ponašanje usprkos štetnim posljedicama.
•  

NZJZ  “Andrija Štampar”