Danas se obilježava Martinje – blagdan sv. Martina
Martinjski običaji potječu ponajviše iz srednjeg vijeka, a žive i danas. Martindan je kalendarski spomen Martina biskupa, drevnog sveca. Rođen je 316. godine u Panoniji (u mjestu Sabaria, danas Szombathely u Mađarskoj). U mladosti je bio vojnik, zatim redovnik pa biskup. Živio je i djelovao ponajviše u Francuskoj, u gradu Toursu (otuda “Martin turški”). Tu se, na njegovom grobu, odavno diže velika bazilika, svjetski poznato hodočasničko mjesto, a u cijeloj Francuskoj ima, kažu, njemu posvećenih 3667 što crkava što kapela! Uz povijesne podatke o njemu je nastalo i mnogo legendi.
Slikari ga prikazuju kao vojnika na konju dok mačem odsijeca dio svoga plašta koji daje prosjaku ili kao biskupa s knjigom i biskupskim štapom u rukama. Do nogu mu ponekad stave gusku.
Po pučkom shvaćanju Martinje je kraj jeseni, završetak poljskih ratarskih radova i početak zime. Stoga je, naročito u srednjem vijeku, Martindan bio po cijeloj Europi veliki sajamski dan i vrijeme kad su se završavali mnogi ugovori, sklapale pogodbe, izmirivali dugovi, isplaćivale najamnine i porezi. U sklopu crkvene godine spomendan svetog Martina pada vrlo blizu predbožićnog vremena adventa (došašća), u kojem se tada postilo, slično kao u korizmi, pred Uskrs. Martindan je bio “posljednja prilika” za bolji mesni i mrsni zalogaj. Otuda je nastao običaj blagovanja “martinjskih gusaka”, pečenja posebnog kolača (kruha) te “blagoslova” i kušanja novog vina. Ovi običaji žive još i danas. Post je, u međuvremenu, promjenom životnih okolnosti i crkvenih propisa, znatno ublažen.
(esava.info, pixabay)