Promjena sata

Na zemljama članicama je da odluče koji će model računanja vremena odabrati, ali neće više biti pitanja spavamo li sat dulje ili sat kraće. Prevladavajuće je mišljenje da će se po zonama dogovorno uskladiti većina zemalja, ali što ako ne bude tako i svaka država odabere drugi način računanja?
Tako se može dogoditi da Hrvatska bude na jednom, a Austrija na drugom vremenu.
Dok biste u 6 ujutro kretali iz Hrvatske, u Austriji bi bilo 5 sati. Zatim prolazite Sloveniju i nakon jednog sata, kada dođete u Austriju, dočeka vas 6 sati, kao što je bilo u Hrvatskoj kada ste kretali. Vraćate vrijeme na satu i ponovno imate isto vrijeme – putovali ste, a izgleda kao da je vrijeme stalo.
Gdje si bio i što si radio? Putovao kroz vrijeme. Zanimljivo!
Mogla bi to biti vrlo zanimljiva igra s vremenom, onim na satovima. Ako putujete kroz više zemalja EU-a, moglo bi se dogoditi da više ne znate otkuda ste krenuli i kamo putujete te da ne znate kada ćete nekamo stići, što možda i nije loše jer se mi već dugo tako ponašamo i lako bismo se uklopili u tu zbunjenost.
Obrazloženje da Hrvatska pripada istoj zoni kao i 17 drugih država ništa ne znači ako se prihvati razmišljanje po kojemu svaka članica ima pravo donijeti svoju odluku.
No tu nije kraj nepoznanicama. Najveća je ona koje će vrijeme odabrati koja država, zimsko ili ljetno.
Tu tek nastaje prava zavrzlama. Jedni kažu bolje je ljetno, drugi kažu bolje je zimsko. Nakraju i jedno i drugo ima svoje prednosti i mane, pa koje bismo mi više željeli?
Najprije smo mislili da je ovo dobra formula, ali onda odjednom nemamo više snage dva se puta godišnje prilagođavati po nekoliko dana. Zaključujemo da to nije zdravo, a krave su zbunjene više od ljudi, ne znajući kada da daju mlijeko, i taman kad se naviknu na jedan ritam dojenja, odjednom je jesen i gle čuda – opet ih muzu kao i prije.
Pokazalo se da onaj glavni razlog, ušteda energije, više nije učinkovit i odjednom se zaključilo da je ljudsko zdravlje važnije, ali…
Koje je vrijeme zdravije za naše tijelo?
Kada bismo izabrali ljetno računanje vremena, zimi bismo na posao i u školu išli po mraku, ali popodne bi dan trajao dulje, dakle vraćali bismo se po danu.
Ako bismo odabrali zimsko računanje vremena, ljeti bi nam ranije pao mrak, ne samo na oči već i oko nas, ali sunce bi izlazilo već oko 4 sata ujutro.
To u praksi znači da bismo u ljetnoj varijanti izgubili jedan sat dnevne svjetlosti, a to bi opet mogao biti problem za naše zdravlje.
Kad se prisjetimo vremena prije 1983. godine, kada je kod nas uvedena promjena, i svih ovih gnjavaža s prilagođavanjem svake jeseni i proljeća, rado bismo se vratili na staro, nama prirodno računanje, ali sada, kada se sve apsolutno izmijenilo i ne živimo više po onim nekadašnjim navikama, a tehnologija i razvoj civilizacije su otišli u sasvim drugom smjeru, počinjemo razmišljati o tome da je ljeti možda ipak bolje.
Bilo kako bilo, moglo bi biti zanimljivih primjera zbunjenosti, gospodarskih i turističkih, no možda pronađemo način kako zaustaviti vrijeme ili starenje. Možda se svemir zbuni ovim pomicanjem kazaljki i jednostavno stane, stane vrijeme i sve stane, a mi ostanemo vječno mladi. Ma divota jedna!