Gordana Juran Ratković, ravnateljica Srednje škole “Ivan Seljanec” Križevci: Slab upis je u građevinska zanimanja

Pred početak nove školske godine porazgovarali smo s ravnateljicom Srednje škole “Ivan Seljanec” Gordanom Juran Ratković o njoj, mišljenjima o školstvu, iskustvima i upisima. Potječe iz prosvjetarske obitelji i nakon 20 -tak godina prosvjetarskog rada kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti kaže da je osjećala da se može nositi s odgovornošću i vođenjem škole:

“Imam dugogodišnje iskustvo u strukovnim školama i mislim da poznajem sustav iako se dosta toga mijenja i treba naučiti.”

Poručuje da kad se ljudi odlučuju za ovaj, ne posao, nego poziv, moraju znati što ih iza toga čeka.

“Nisam se odlučila za studij hrvatskog jezika i književnosti samo zato što
sam voljela čitati, već i zbog toga što sam znala da ću tu raditi s djecom, a i sa roditeljima. Oni koji uđu u prosvjetu samo zbog svog predmeta i područja interesa, a nisu spremni na rad s djecom i njihovim roditeljima, naprave veliku pogrešku, nisu sretni s onim što rade i puno takvih ljudi ode iz prosvjete.”

“Mi smo škola za život, eksperimentalna škola. Usporedivši ono što se danas radi, ne sredstva nego način, meni je to slično onome što smo mi radili u prvim razredima osnovnoškolskog obrazovanja. Neko vrijeme sam imala dojam da se sve radi samo u učionici, kao da smo se izgubili tražeći . Sad mislim da opet idemo u dobrom smjeru. Ne kažem da je sve savršeno u ovim novim promjenama, nije, ima puno problema i uvijek ih ima kad su promjene u pitanju, ali imam dojam da smjer nije loš. Nadam se da će to uspjeti zaživjeti.”

Ravnateljica je zadovoljna opremanjem škole koje je pri kraju.

“Dobili smo dosta opreme. Opremljen je kabinet iz kemije, biologije, malo se još čeka iz fizike, puno opreme je za tjelesnu i zdravstvenu kulturu koja nam je nedostajala. No, najviše nam nedostaje dvorana koje nemamo kao i skoro svim križevačkim školama.
Dok god se može, tjelesni se odvija vani na igralištu. Imamo jednu višenamjensku podrumsku dvoranicu gdje su djeca razgibavaju ako je kiša ili jako hladno. Ograničeni smo, ne možemo mnoge sportove igrati u školi.

Od ostale opreme mogu reći da su stigle dvije pametne ploče sa projektorima, a još tri pametne ploče imamo svoje. Stiglo je nešto računala, dio se još čeka. Kupili smo druge tablete, dobili smo za to sredstva.”

Srednja škola “Ivan Seljanec” jedna je od najljepših u županiji, još uvijek je nova, a ravnateljica kaže da je to zato jer je čuvaju:

” Ovdje smo doselili u proljeće 2011. godine, u travnju kad slavimo i dan škole. Škola još uvijek izgleda nova zato što je pazimo i održavamo,jer smo dijeljenjem iste zgrade sa Gimnazijom toliko željeli zgradu u kojoj ćemo biti sami, a i gimnazijalci također. Bila je stvarno velika gužva.”

Učenici ove škole postižu dobre rezultate, a to zasigurno i zahvaljujući dobrom radu s njima.

“Za razliku od Gimnazije, nama dolaze često učenici iz osnovnih škola sa nešto slabijim uspjehom. Međutim, ja sam sretna jer primjećujem da velik dio njih, čak većina, ovdje pronađe sebe. Dalje su oni puno uspješniji nego u osnovnoj školi jer rade ono što ih zanima. Imaju dobrih uspjeha, idu na strukovna natjecanja. Naši građevinci, zidari godinama osvajaju prva tri mjesta na državnim natjecanjima, lani smo bili četvrti, nesretni s “drvenom medaljom”. Ugostitelji, kuhari, konobari se uvijek natječu pa to nastojimo proširiti iako natjecanja nisu bit educiranja. Nama je važnije kad vidimo da su poslije uspješni, kad ih sretnemo na njihovom radnom mjestu gdje imaju uspjeha, kao što su to npr. kuhari.
To je ono što nas ispunjava, kad vidimo da je dijete koje je živahno, “zločesto”, na turbo pogon, dobro napredovalo i našom zaslugom.”

Protekli su upisi, no na žalost i ove godine nije bilo u dovoljnoj mjeri zainteresiranih za građevinska zanimanja, kazala nam je Gordana Juran Ratković:

“Uglavnom smo zadovoljni upisima. Sva zanimanja smo popunili u prvim razredima, osim građevinske struke s čime se borimo već godinama, a potrebna je ovoj državi, ovom gradu. Mislim da je još uvijek tu predodžba da je to teško i loše plaćeno zanimanje. Zidare smo popunili, a još imamo dva zanimanja u graditeljstvu: keramičar- oblagač i tesar. U tim zanimanjima je ostalo mjesta, pa možda se još netko naknadno upiše. Loša je percepcija tih zanimanja. Niti jedno zanimanje nije lagano,
ali to nije danas više tako fizički zahtjevno kako je to nekada bilo. S ugostiteljskim zanimanjima nemamo problema, upisujemo ih uvijek u prvom roku kao i prodavače. Četverogodišnja zanimanja isto se odmah popune kao i strojarska u zadnje vrijeme. Vodoinstalateri su nam bili puni. Sva zanimanja nam nekako idu, jedino građevina je problem.”

Poruka ravnateljice Gordane Juran Ratković za novu školsku godinu:

“Poručila bih svima da prvenstveno u životu, a onda i od škole traže znanje, jer znanje je nešto što nam nitko ne može oduzeti. Ocjene nisu toliko važne, koliko znanje i zamolila bih roditelje da djecu šalju u školu i potiču njihovu radoznalost, da ih motiviraju za znanjem sa svih strana ne samo u školi, jer to je ono što će im donijeti uspjeh u životu.” (J.I.)