Ekskluzivan intervju s Križevčaninom Lukom Črnelijem

Imali smo priliku razgovarati s Križevčaninom Lukom Črnelijem koji se uz studiranje, bavi profesionalnim igranjem igrica i snimanjem videa. Razgovor donosimo u nastavlu.

Za početak nam reci nešto o sebi?

Ja sam Luka Črneli, dolazim iz Križevaca i imam 25 godina. Student sam četvrte godine IT menadžmenta i u slobodno vrijeme sam gamer i youtuber.

Ovo u slobodno vrijeme se pretvara u posao s punim radnim vremenom?

Pa da, polako idemo ka tome, to je i neka ideja da za vrijeme studiranja dok još imam vremena da se time bavim i da prijeđe u puno radno vrijeme. Još kroz tih nekih godinu i pola vidjet ćemo kakva će biti situacija ali da, to je definitivno cilj.

Opiši nam svoj ‘gaming’ put, što to zapravo znači?

Gaming industrija je u zadnjih par godina iznimno narasla i postala jedna od glavnih i najutjecajnijih industrija na cijelom svijetu s najvećim dobitima i profitima tako da sad svi u njoj pokušavaju ubrati neki ‘kolačić’. Moja priča je krenula u srednjoj školi ali to je tad još bio ‘casual gaming’ to jest igranje igrica iz zezancije ali onda kako postaješ bolji u igrici shvaćaš da možeš nešto više. I tako je išla igrica po igrica dok ne nađeš igricu koja ti apsolutno odgovara i u kojoj nešto želiš postići. Tako je krenulo s Call of duty 2 pa smo prešli na League of legends, nakon toga Hearthstone i tad su već počeli prvi gaming rezultati. Jako je važno da imaš obitelj i prijatelje koji te podržavaju jer to stvarno zahtjeva puno vremena i nekad od toga na kraju ne nastane ništa. Nakon Hearthstone došla je igrica Brawl stars koja je dostupna svima i u njoj se priča dobro počela razvijati što se tiče turnira, ugovora, Youtube-a i iznimno sam sretan radi toga.

Što dijeli ‘casual’ od profesionalnih igrača koji idu na turnire i zarađuju te grade karijeru od toga?

Dijeli ih zarada. Casual igrači ne dobivaju ništa od toga nego samo ulažu vrijeme radi zabave i da bi napredovali, a tek onda onaj trenutak kad počneš zarađivati od toga možeš reći da si profesionalni igrač.

Jesi li na svojim početnicima igranja igrica mogao zamisliti da ćeš doći tu gdje si danas?

Definitivno ne. Teško je takve stvari u životu planirati jer većina ljudi igra igrice iz zabave, da popune vrijeme uz prijatelje. Teško se nadati i planirati, to se jednostavno dogodi ali bitno je da shvatiš u jednom trenutku kad igraš igricu, da si dobar i da napreduješ u igrici a ne da trošiš vrijeme na zezanciju i opuštanje.

Iza tebe je dosta turnira, osvrni se na početke i opiši nam kako si došao na prvi turnir.

To je bilo na početku srednje škole kad sam igrao Call of duty 2. to je igrica koja se igra s pet igrača u timu. Tu igricu smo igrali iz zezancije dok nismo stigli do trenutka kad smo shvatili da nam stvarno ide. Pa pošto se naša gaming scena u to vrijeme počela razvijati, bio je organiziran turnir u Zagrebu pod nazivom Gamersject 2. to je bio veliki projekt na koji su došli timovi iz cijele Europe, od Nizozemske, Španjolske, Njemačke… Tu smo se mi prijatelji, lokalna ekipa koja je igrala igricu iz zezancije odlučili prijaviti i to nam je bio takoreći prvi izlet u Zagreb. Došli smo među strance koji se tom igricom bave profesionalno, a mi smo došli samo da steknemo iskustvo. Uglavnom tu je krenula ta cijela priča s turnirima i ljubav prema svemu tome.

Kako uopće doći do toga?

Kad si casual igrač moraš se sam prijavljivati, a dobra je stvar da je prijava lako dostupna i možeš sudjelovati ili od kuće ili baš da dođešm na mjesto održavanja turnira. A jednom kad dođeš do toga da si na vrhu među najboljim igračima, onda te organizatori sami zovu i žele da si na turniru te ti sami plate smještaj i dolazak na turnir.

Igraš pod nadimkom lavvek, od kud on potječe?

Taj nadimak je trebao imati veze s engleskom riječi law to jest zakon i na tu riječ se igrom slučaja dodalo ‘ek’ te je kasnije w postao vv i tako smo došli do naziva lavvek. Imam i majice s natpisom lavvići koje prodajem, tako zovem svoje fanove i pratitelje te sam baš zato odabrao majicu s tim natpisom.

Kad si i zašto počeo s Youtube-om?

Prije šest mjeseci sam počeo s Youtube-om kad je izašla igrica Brawl stars i kad sam postao jedan od najboljih igrača na Balkanu. Prijatelji su mi predložili da svoje znanje i vještine u toj igrici prenesem drugima svojim videima na Youtube kanalu pa sam ga stoga i otvorio. Ubrzo nakon toga se dogodilo da je youtuber SupremeNexus koji je u tom trenutku imao 400.000 pretplatnika, bio pozvao na turnir od strane talijanske organizacije kao youtuber s Balkana. Onda je on radio tim koji će s njim biti na tom turniru pošto se igrica igra tri na tri i tu sam ja bio prvi koji je dobio poziv od njega jer sam imao najviše trofeja u igrici i to mi je jako pomoglo na početku Youtube-a jer igrajući turnire s njim sam se sprijateljio i on mi je puno pomogao u početku te priče. Trenutno sam jako blizu 50.000 pretplatnika, a moj kanal ima više od 4.5 milijuna pregleda.

O curi Luciji i majki Luka je rekao sljedeće:

Imam curu Luciju s kojom sam već 6 godina i otpočetka me iznimno podržava i bez takve potpore ne možeš uspjeti u životu. No glavna potpora mi je mama bez koje definitivno ne bi bio gdje jesam jer me u svemu podržavala i nije to smatrala gubljenjem vremena, već je vjerovala u mene.

Kako provodiš vrijeme s curom, igrate li zajedno igrice?

Naravno da nekad znamo igrati ali sve ovisi o situaciji, normalan smo par i vrijeme provodimo kao i svi obični parovi.

Inače se kaže da ljubav ide kroz želudac, a na vašem primjeru bi valjalo reći da ljubav ide kroz igrice.

Tako je.

Često roditelji govore djeci da ne provode previše vremena i da ne gube vrijeme na igranje igrica, možeš li to prokomentirati?

Roditelji često imaju pogrešno mišljenje o igricama i mislim da je to jako loše. Igranje nije ni bolest ni ovisnost ali ga je jako važno dozirati, naravno uz školu, treninge i tako dalje. Roditelji kad dođu kući s posla često tri sata odspavaju, a mi to vrijeme koristimo igrajući igrice. Jako je važno da roditelji podržavaju djecu koja žele postati profesionalni igrači ali da im pomognu organizirati vrijeme koje provode igrajući igrice tako da sve bude u balansu.

Kakva oprema treba za igranje igrica?

To sve ovisi o igricama koje igrate, neke su zahtjevnije i treba vam jače računalo s jačom grafičkom, memorijom, monitorom, slušalicama i tipkovnicom. A što se tiče mobilnih igrica svaki noviji mobitel koji je napravljen od 2015. na dalje vrti sve igrice tako da je to jako dobra stvar i to je ujedno razlog zašto se mobilni gaming počeo tako jako širiti. Dostupan je svima i igrica se jako lako skine i većina igrica je jednostavna za igrati. Što se tiče PC igrica to je druga priča, za to treba malo bolja oprema.

Kako izgleda prostor u kojemu igraš igrice?

Moja postava se nalazi u spavaćoj sobi, tamo je krevet i ormar, a sve ostalo je vezano uz gaming: dvije gejmerske stolice, laptop na kojeg je spojen ekran, slušalice, mikrofon, tipkovnica. Velik sam Logitech fan pa sve što sam spomenuo je uglavnom od Logitecha.

Kolika je vrijednost tvoje gaming opreme?

Trenutna vrijednost opreme je dosta velika, čak preko 35.000 kuna ali to ne znači da bez takve opreme ne možeš biti gejmer. Ja imam takvu opremu jer je to moja ljubav i moja čar te većinu svoje zarade ulažem u tu opremu da bude sve na boljem i većem nivou.

Kako se može zarađivati od igranja igrica?

Taj put je dosta dugačak jer treba doći do te razine da neka gaming organizacija shvati da si baš ti taj kotačić kojeg trebaju da bi oni nešto ostvarili. Ali kad se to dogodi onda smatram da ti je život dosta lagodan jer radiš ono što voliš. No život jednog igrača ljudi često pogrešno percipiraju, nije to sjedenje uz hranu za kompjuterom. Kao primjer ću navesti jednog igrača iz Zagreba, Luku Perkovića koji je profesionalni igrač i živi u Njemačkoj s cijelom ekipom i taj njihov raspored života je puno gori nego jednog direktora u Hrvatskoj firmi. Dan im traje od 8 ujutro do ponoći, cijelo vrijeme se nešto radi i posvećeno je tome tako da može biti dosta naporno ako nisi ona osoba koja je spremna posvetiti vrijeme i prepustiti se tome nema što tražiti u gaming industriji. Tu su nutricionisti, treneri psihički, fizički, treneri za igricu, analitičari. Pedeset ljudi je posvećeno toj ekipi da naprave što bolje rezultate.

Koji si na ljestvici u igrici Brawl Stars?

Već šest mjeseci držim prvo mjesto na ljestvici na Balkanu. Teško me uloviti jer sam postavio rekord i među 15 sam najboljih ljudi u svijetu koji igraju tu igricu. Igrica je za javnost izašla u dvanaestom mjesecu i od tad su okupili jako puno igrača, organizirali mnogo turnira i u to se počelo jako puno ulagati. Član sam talijanske organizacije po imenu Outplayed.eu s kojom sam pod ugovorom i koju predstavljam sa svojom ekipom na svim turnirima na kojima sudjelujemo.

Od kud su ljudi s kojima si u timu?

Na početku igraš s prijateljima pa dok dođeš na neki nivo onda počneš igrati s najboljim ljudima u Hrvatskoj pa s najboljim ljudima na Balkanu i kako se probijaš na svjetskoj sceni počneš igrati s najboljim ljudima na svijetu. Onda se u svemu tome počnu formirati timovi, to je dugačak proces jer neke organizacije jednostavno ne žele igrače koji su npr mlađi od 15 godina, koji nisu iz određenih država… Ja sam trenutno u timu s dečkom iz Rusije i dvojicom iz Hrvatske. Našli smo se preko igrice i stvarno dobro funkcioniramo. Nedavno smo igrali u kvalifikacijama turnira za Bukurešt i bili smo prvi u prvim kvalifikacijama, prvi u drugim kvalifikacijama te sad igramo završne kvalifikacije i očekujemo da ćemo se kvalificirati i ići na turnir u Bukurešt.

Koliko vremena dnevno provodiš igrajući igrice?

Ovisi o igrici i turniru, postoje mjeseci dok igraš 8-10 sati dnevno znači cijelo vrijeme igraš, radiš na tome da budeš bolji i da se kvalificiraš na neki veliki turnir, a također kad to završi kao da imam mali godišnji odmor pa onda igram sat, dva ili tri dnevno. Ovisi o tebi koliko ti se da i koliko želiš uložiti u igricu.

Osjećaš li pritisak pošto te puno mladih prati i smatra te uzorom?

Definitivno. To je od samog početka stvaranja Youtube kanala bio moj cilj. Nikad nisam htio biti onaj kontroverzni youtuber koji će psovati ili  raditi drame već sam krenuo s tom namjerom da pomognem ljudima u igrici koju igram i u kojoj sam dobar, kako da i oni dođu do te razine. Sad kad sam došao do tih malo većih brojki definitivno da osjećam odgovornost da budem uzor svima njima da im pokažem kako se ponašati u igrici, a i u stvarnom životu.

Kakvi su ti planovi za budućnost?

Plan mi je nastaviti baviti se Youtube-om i igranjem igrica ali primarno je da završim fakultet, sad sam na četvrtoj godini i ostala su mi još tri semestra da budem gotov. To je cilj jer dok završim fakultet imam diplomu i znanje iza sebe za daljnji život. To sve želim u idućih godinu i pol iskombinirati i vidjeti da li je ta godina i pol dovoljna da stvorim takvu zajednicu i toliko ljudi iza sebe da mogu to nastaviti raditi i dalje. A ako se to ne dogodi da sam osiguran i da se mogu zaposliti i nastaviti sa životom.

Za kraj Luka je poručio sljedeće:

Definitivno bih htio svima preporučiti da se informiraju o gamingu prije nego iznose svoje mišljenje jer se ne osjećaš ugodno kad ti netko kaže da ne radiš ništa u principu, a ti znaš koliko vremena i truda trebaš uložiti da dođeš do takvog nečega. Ne branite djeci igrice nego im budite podrška i pomozite im u usklađivanju vremena s ostalim obavezama. (hs)

Cijeli intervju možete poslušati u utorak na valovima Radija Križevci 96,6 u 19 sati.