Očev sokak – Vlado Karagić

Baćin i njegovi Baćinci u Domovinskom ratu po žrtvi i stradanju stoje odmah izaVukovara i Škabrnje. To malo mjesto na Uni, tik prije Hrvatske Dubicestoljećima stoji u ognjici gorke granice.
Svi sinovi baćinski i sinovi njegovih sinova,rasuti svijetom traže nešto čega ima samo ondje…Valjda je to jedna od tajni i kletvi puste hrvatske djedovine.
Gospođa predsjednica je ove jeseni posjetila Baćin, položila vijenac i poklonila se njegovim žrtvama. 
(Arhaizmi i turcizmi u pjesmi su vjerni svjedoci i tragovi višestoljetne borbe.)

ANTUNOV SOKAK
/Pjesma za moga oca/

Stoput mu se vraćao u snježna praskozorja
i mrzla siječanjska jutra. Snijeg bi škripao pod koracima
i noć mirisala na iverje kristala, na inje prekratkog
baćinskog sna.

A negdje pred avlijom, duboko bi udahnuo
opojnu nesvijest zadnje točkice duvanskog žara,
pustio šumama i voćarima da uprte snena, bremenita nebesa
i vrate čemer beskraja, pustoj paščadi i zvijezdama.

Mater se bila stoput podizala i nakašljala
dok mu pred zoru napokon ne bi poznala korak,
a voljela ga i korila najviše među braćom,
znajući u sebi da mu nadaleko nema ravna.
Sudba ga Kovača i Ordanića svijetom vodila
i noćom opčinila, kao što Una prti daljinama,
golem mrak s visina i grlen dah Baćina. Vlado Karagić

• 

•