Zar zakoni ne vrijede za sve gradove i općine jednako?

– Lokalne zajednice međusobno prebacuju odgovornost umjesto da prate dobre primjere iz prakse

Unatoč tome što je prošlo godinu i pol dana od stupanja na snagu Zakona o zaštiti životinja, udruge članice Mreže za zaštitu životinja upozoravaju da je velik dio tereta zbrinjavanja napuštenih životinja u Hrvatskoj i dalje na njima. To je nedopustivo i dugoročno neodrživo kada se zna da je Zakon lokalnim zajednicama propisao konkretne obaveze poput kontrole mikročipiranja svih pasa i zakonske alate poput propisivanja trajne sterilizacije kao kontrole razmnožavanja pasa i mačaka, što bez posebnih troškova mogu lako ugraditi u svoje gradske/općinske odluke. Donio je i kaznene odredbe za nepoštovanje organiziranja zbrinjavanja napuštenih i ranjenih životinja, što je na snazi još od 2006.

„Još uvijek više od 300 lokalnih zajednica nije uskladilo Odluku o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca niti je njome propisalo obaveznu trajnu sterilizaciju pasa i mačaka, što bi im brzo i učinkovito pomoglo u borbi s neodgovornim skrbnicima i u zbrinjavanju neželjenih i napuštenih životinja. Više od 200 lokalnih zajednica nije niti poslalo letak svim kućanstvima na svojemu području kako bi upozorili svoje građane na zakonske obaveze i propisane sankcije za njihovo nepoštovanje. Više od pola lokalnih zajednica nije u potpunosti napravilo kontrolu mikročipiranja pasa, a mnogi nisu niti krenuli u obilazak svih kućanstava kako bi se uvjerili da su svi psi označeni mikročipom. Više od stotinu gradova i općina još uvijek nema svoje sklonište niti je potpisalo ugovor s nekim od skloništa”, kažu iz udruge Prijatelji životinja koja vodi Mrežu za zaštitu životinja koju čini 50 udruga iz cijele Hrvatske.

Navode da, nažalost, i dalje postoje lokalne zajednice koje ne percipiraju napuštanje životinja kao problem koji ih se tiče, unatoč jasnim zakonskim odredbama, odbijaju suradnju i pružanje informacija, dok istodobno udruge za zaštitu životinja na njihovim područjima grcaju pokušavajući spasiti sve napuštene, bolesne i pothranjene životinje, što je zakonska dužnost gradova i općina, a ne udruga.

„Često nam se događa da nam se javljaju gradovi i općine i kažu da im iz susjednog naselja dovoze napuštene pse kako ih ne bi morali zbrinuti, što je jako teško dokazati jer ni jedni ni drugi nisu proveli kontrolu mikročipiranja, a za napuštenog i nemikročipiranog psa praktički je nemoguće utvrditi čiji je. Za to vrijeme, neprovedba Zakona prelama se preko leđa volontera i napuštenih životinja”, ističu udruge.

Dodaju da opravdanja za ovakvu situaciju nema: „Zakoni trebaju vrijediti jednako na području cijele države, a ne da dugogodišnji dobri primjeri ispaštaju zbog onih koji misle da će se neodgovornost građana zaustaviti bez konkretne kontrole i uvođenja reda te edukacije. Dokle god nam umiru štenci na rubovima šuma i ne kažnjavaju se pojedinci koji pune skloništa neželjenim životinjama i dokle god lokalne zajednice ne krenu provoditi Zakon, nećemo se moći zvati pravnom, a ni pravednom državom.”

No udruge spominju da ipak ima i dobrih primjera lokalnih zajednica, npr. njih više od 150 koje su propisale trajnu sterilizaciju kao način kontrole razmnožavanja pasa i mačaka i subvencioniraju kastracije. Lokalne zajednice koje su u potpunosti provele kontrolu mikročipiranja svih pasa imaju točan popis svih pasa na svojem području, a time i smanjene financijske izdatke zbog neodgovornih građana koji ne mikročipiraju i ne kastriraju svoje pse i mačke, a zatim i njihovo neželjeno potomstvo bacaju na ulicu. Ovi pozitivni primjeri pokazuju da je nužno uvođenje reda radi opće dobrobiti cijele zajednice.

Udruge Mreže smatraju da ako mogu jedni, mogu i drugi. Da novac često nije opravdanje pokazuje i primjer grada Dubrovnika koji unatoč itekako dovoljnom priljevu novaca još uvijek nema registrirano sklonište na svojem području, a nema ni usklađenu gradsku odluku ni propisanu trajnu sterilizaciju.

Stoga u Mreži za zaštitu životinja zaključuju da je krajnje vrijeme da nadležne institucije kontroliraju provedbu Zakona o zaštiti životinja kako ne bi ostao samo mrtvo slovo na papiru. To je ključno i zbog  zaštite životinja i zbog onih lokalnih zajednica koje već godinama, neovisno o zakonskim obavezama i mogućnostima, izdvajaju financijska sredstva kako bi stale na kraj ljudskoj neodgovornosti.

Više o nužnosti provedbe Zakona o zaštiti životinja može se saznati na www.prijatelji-zivotinja.hr/zakon2017.

Upitnik o poduzetim koracima u provedbi Zakona, poslan gradovima i općinama, može se vidjeti ovdje.