Joga kao način života – Etički principi – NENASILJE

Kada u novije vrijeme govorimo o jogi većina ljudi odmah pomisli na komplicirane položaje tijela ili na hinduističku vjeroispovijest. Iako joga potječe iz Indije ona nikako ne pripada samo Indiji niti Hinduizmu iako je njime isprepletena.

Joga kao drevna znanost holističkog življenja osmišljena je kao sustav vježbi za ujedinjenje svih aspekata čovjeka, onog fizičkog, duhovnog, umnog itd, dok se duhovna praksa, kroz njene tehnike, određuje fokusom i namjerom ovisno o vlastitim preferencama. Prevedeno: zamislite da imate ortopedsko pomagalo: umjetnu nogu (to bi bila joga) i njome hodate svojim putem, ne tamo gdje će vas ona odvesti nego kuda vi želite ići. Ona je tu da vas podigne, da vas nosi i da se njome služite i dostignete svoj cilj. Koji je on – to je vaš i samo vaš odabir i vaša i samo vaša stvar. No to je već priča za jedan drugi članak.

Cilj ovog članka je upoznavanje etičkih načela joge, takozvanih Yama i Niyama, bez čije implementacije u svakidašnji život nema joge, već samo fizička praksa kao i bilo koja druga tjelovježba. Budući da nam se društvo nalazi na ivici i često smo svjedoci dvojbenih moralnih i etičkih postupaka samih vertikala društva, možemo svjedočiti i vlastito zastranjivanje po pitanju istog, jer budimo iskreni, nitko od nas nije svetac i samo okruženje u kojem se nalazimo te sve što konzumiramo (hrana, društvo, mediji…) htjeli ne htjeli i znali ne znali, s duboka djeluju na nas.

Da kreniemo: Yame su univerzalna moralna načela našeg odnosa prema svijetu oko nas te prema nama samima, a tiču se samokontrole kojom razvijamo vrline. Glavne yame su: 1) nenasilje (ahimsa), 2) život u istini (satya), 3) ne krađa (asteya), 4) umjerenost, čistoća, nevinost (brahmacharya) i 5) nevezanost, neposesivnost (aparigraha)

Niyame su, pak etička načela koja se odnose na individualnu disciplinu, odnosno na vrline koje aktivno potičemo i njegujemo. One su: 1) čistoća, 2) zadovoljstvo, 3) samodisciplina, 4) učenje, 5) predanost, poniznost

Ahimsa ili nenasilje

Ahimsa ili nenasilje prvo je i osnovno etičko načelo u jogi. Bez njega nema joge i sva ostala načela filtriraju se kroz njega. Primjerice, život u istini odnosno njezina varijacija: iskrenost, bit će ispravno ispoljena tek dok je iskazana kroz ljubaznost i suosjećanje te se nikada i nikako ne bi trebala koristiti u svrhu povređivanja drugih. Biti iskren, a opet bez okrutnosti, pokazatelj je stabilnosti karaktera i utemeljenosti u vrlini nenasilja.

Kada govorimo o nasilju uglavnom danas pod tim pojmom podrazumijevamo fizičko ili psihičko zlostavljanje. Prisjetimo se koliko je samo nasilje u obitelji banalizirano u Hrvatskoj te poimano kao „obiteljska stvar”. Takve „obiteljske stvari” predstavljaju rak ranu društva budući da posljedično metastaziraju na djeci te se šire kroz vrijeme i prostor trujući generacije unaokolo. Međutim, često nam promakne i činjenica da, ukoliko ne reagiramo na nasilje i sami postajemo nasilnici prema osobi koju nismo zaštitili. Koliko je duboko ovaj oblik nasilja pustilo svoje korijenje vidljivo je prema njegovim manifestacijama u školama, bolnicama te na javnim površinama i dobrima, ogledalu duhovnog i duševnog zdravlja društva.

Također, sve negativne navike koje posjedujemo: intoksikacije alkoholom, cigaretama, lijekovima, prejedanja poglavito mesom i slasticama (mentalni karakterni štitovi) sve negativne misli upućene naspram sebe koje sabotiraju naš napredak i ostvarenje svog punog potencijala, predstavljaju nasilje prema samome sebi. Osoba koja nije nježna prema sebi, koja se ne voli i ne cijeni svoje će nezadovoljstvo projecirati na druge generirajući druge oblike nasilja.

Kad smo već spomenuli prehranu spomenimo i vegetarijanstvo i veganstvo kao sastavni dio nenasilnog životnog stila. Razlika između vegetarijanca i vegana je u tome što vegani ne jedu ništa što je životinjskog podrijetla, dakle ni mliječne proizvode, ni jaja ni med. Vegetarijanci se dijele na nekoliko oblika. Da spomenemo samo neke: lakto-ovo vegetarijanci koji jedu mliječne proizvode i jaja, lakto vegetarijanci koji konzumiraju mliječne proizvode, te povremene koji će ukoliko postoji prilika pojesti i ribu te prema tome nisu toliko striktni. Uglavnom, ako pripremate objed za vegetarijance najsigurnije je kuhati ništa sa sličica Životinjskog carstva. U životu ljudi koji se bave jogom ovaj vid prehrane je zakon. Svako oduzimanje života nekom biću predstavlja nasilan čin, pogotovo ako za to ne postoji realan razlog (oskudica hrane). Koliko to u stvari cijelo društvo i percipira kao nasilan i nelijep čin pokazuje činjenica da djecu i školarce vodimo u vrt, ali ih ne vodimo na izlet u klaonicu. Jedan od pokazatelja što konzumacija mesa čini umu je i strast koja se javlja za mesom. Ne samo što je nasilno po životinju ono je nasilno i prema našem tijelu/umu/duhu jer znanstveno je dokazano koliko je po ljudsko zdravlje štetno poglavito crveno meso. Životinje u intenzivnoj proizvodnji nastale su na nasilan način, žive često u neadekvatnim uvjetima, pune su hormona stresa, često i lijekova te je njihovo meso čisti otrov za čovjeka. Što se tiče pak nasilja vezanog za konzumaciju biljaka, ono je također prisutno i to kod onih vrsta koje ne završavaju svoj puni životni ciklus. Živčani sustav bitno se razlikuje od onog mesnatih stvorenja, pa ipak ne poštovanje prema biljkama i prema hrani općenito smatra se bezumnim nasiljem te se svatko tko radi na svojoj prisutnosti i svijesti odnosi prema hrani s najvećim poštovanjem.

Uglavnom, ukoliko pak nismo jogiji, ipak možemo nastojati da naša prehrana nije toliko „krvava”. Prvi korak bi bio da, ako se već „ne može bez mesa” ono ne konzumira svaki dan i to za doručak, ručak i večeru te da se inzistira na načinu uzgoja gdje te životinje žive kvalitetno i dostojanstveno. Držite se dalje od intenzivnih uzgojnih metoda, a to vrijedi i za proizvodnju mliječnih proizvoda te jaja. Upotrijebiti treba cijelu životinju i cijelu biljku i to sa zahvalnošću kad god i kako god je to moguće (nahraniti svoje ili tuđe ljubimce, kompostirati…).

Puno bi se još toga moglo svrstati u nasilje: bacanje smeća u prirodu, lov iz strasti, pasivno zlostavljanje stigmatiziranjem zbog razlika u ideologiji, mobbing, „laktarenje” u biznisu, namjerno osujećivanje tuđih projekata i ideja, ogovaranje… rekoh vam… sveci su na nebu, ali uz malo truda i brige, prema sebi i drugima, možemo bar krenuti njihovim stopama, isplati se jer ćemo tako stvoriti svijet u kojem će barem malo biti lakše i ugodnije žvijeti.

Namaste (Olga Razum Šujica – Ananda Križevci)