Ivan Katavić, osnivač i vlasnik tvrtke KTC Križevci, dobitnik “Zlatne kune” za životno djelo – 1400 članova moje porodice za mene je i obaveza i odgovornost

Prije nekoliko dana Ivan Katavić, osnivač i vlasnik tvrtke KTC primio je
nagradu za životno djelo “Zlatna kuna”. Na konferenciji za medije govorio je o tome što mu znači nagrada, o poslovanju, sebi…

“Vjerujte mi da ja nisam razmišljao kada sam krenuo u posao o nagradama,
priznanjima, a najmanje o “Zlatnoj kuni” koja je data kao životno djelo.
Radio sam, stvarao i taj tim koji sam stvorio rukovodni, zajednički smo
kreirali i dogovarali. Evo, rezultati su došli. Nikada nismo bili u gubitku, u
blokadi, nismo dužni nikada nikome van onih okvira koji su zadani tako da
sam ponosan na sebe i na svoj tim. Sigurno da nije nikada tako dobro da ne
bi moglo biti bolje. Pregovaram sa svojim vrhom kako najnižem dijelu podići plaće. Donijeli smo odluku da od Nove godine ne radimo nedjeljom. Gubitak značajan, ali što je u životu dobitak. Rađaš se, živiš i umireš. Ako sve možeš podmiriti do jednog zadovoljavajućeg nivoa, meni ne treba ništa više, ali imaš zadovoljstvo kad dođeš u kolektiv Slatina, Karlovac, Sisak, Mursko Središće da radnici sa smješkom kažu: Ne trebam ići u Austriju, ja imam svoju Austriju”. Kad se tako razmišlja, onda vidite da ste napravili djelo. Čovjek o sebi može imati visoko mišljenje, iskorak ovaj ili onaj koji je
prepoznatljiv, ali 1400 članova moje porodice za mene je i obaveza i
odgovornost. Ja kažem, to čuvajte. Ako imamo zadovoljstvo, onda imamo i
rezultat.”

“Puno smo napravili. Kad malo odvrtim film otpočetka kako je bilo i ovo
danas, ima dosta objekata gdje nisam bio po dvije godine, nema potrebe.
Imam tim koji rukovodi, dobivam rezultate poslovanja, imam podatke na bazi kojih donosimo odluke. Ja sam taj dio donošenja odluka već prepustio
sinovima. Stariji sin je predsjednik Uprave, mlađi je zamjenik. Oni su u
punoj zrelosti, sa mnom su otpočetka ovdje, vjerujem da su pokupili one
manire koji su potrebni i dovoljni da čine uslugu i porodici i zaposlenima i
državi. Kad dođem ovdje u ponedjeljak, pogledam izvještaj koji govori kakva je likvidnost, podmirene sve obaveze i ostatak na računu. To je meni
zadovoljstvo, jer u ovoj današnjoj situaciji, kada su mnogi uletjeli u nešto, a
sad ne znaju kako izaći iz toga, ostaju dužni što nije dobro. Nitko nije radio
pripremu sa tim poduzetnicima da im kaže što je sveto, nitko ih nije zaštitio. Neću pljuvati po ničemu, lako je biti poslije bitke general, ali je činjenica da smo izašli iz jednog sistema gdje je majka država, nazovimo tako, vodila brigu o svemu. I škola nije izbacila kadrove one koje bi trebalo u praksi da sažive. Onda imamo stanje kakvo imamo, ne treba se čuditi.” – kaže Ivan Katavić.

“Imam porodicu, dva sina koji su ovdje, šestero unučadi. Svi su na fakultetu,
jedna je završila, drugo pred završetkom i bit će mi drago ako budu htjeli biti ovdje. Ako ne budu, dobro. Vrijeme leti, i meni je proletjelo od 1973. godine ne znam kako brzo”.

Vlasnik KTC-a Ivan Katavić obratio se novinarima i riječima:
“I vi nemojte zaboraviti. Danas radite ovaj posao možda kod jednog gazde,
sutra kod drugog. Sačuvajte zdravlje, to je najvažnije. Pišite istinu, jer ako
pišete po diktatu nekoga, možete otići ukrivo, pa da vam bude žao. Napisana riječ je otišla, teško je vratiti. Volim surađivati s vama zato što su mediji nosioci demokracije. Nadam se da ćemo u ovakvom ozračju moći surađivati i dalje, duže i bolje u interesu i nas i vas. Od tiraža se živi, ali dostojanstvo čovjek mora imati da kaže – preko te granice ne idem i da ste svoj.”

Omiljeni hobi Ivana Katavića je lov:
“Odem u lovište, opustim se, raspoložim se. U ovakvom ozračju biti pozitivan je dobro.”

Govoreći novinarima o svom osobnom životu i radu, kazao je:
“Mlad sam se oženio, dobio djecu, prije sedam godina mi je supruga
preminula. Mislio sam da je moj svijet stao. Ali, ne može se živ u zemlju. Tu
su djeca, šestero unučadi, s mladom osobom sam, ima 33 godine, ja sam
dobar čovjek, nikad nisam digao ton i pokušavamo se prilagođavati, da mi
život bude normalan. Sada je dobro. Ono što je još važno, završio sam
poljoprivrednu školu, srednju i višu, ekonomski fakultet i uvijek sam tražio
sebe u smislu da znanje pretočim u praksu. U tome sam našao zadovoljstvo.
Kad sam nešto postigao, ja sam se veselio kao malo dijete. Ali, nikada ne na račun prijatelja, države, već da ljudi imaju zadovoljstvo, posebno oni koji rade kod mene. Da je bilo klipova, svega, neću o tome. To je normalno, a to pripisujem prelasku iz jednog sustava u drugi. Oni koji nisu naučili raditi, svugdje ih ima, kažu kako on može, a ja ne mogu. Da nije krao, ne bi imao. A ja nisam nikada išao u pravcu da ulažem negdje, a da nismo izanalizirali da li je svrsishodno. Moja je ekipa tu, ima preko 40 diplomiranih, pametnih, mladih ljudi , već sada im zapošljavamo i djecu što mislim da je i dobro, jer ako je dobar roditelj odgojit će dijete da voli tu firmu. Što drugo treba? Ja s tim stilom rukovođenja nemam problema ni s inventurama, ni krađama od naših ljudi. Mnogi imaju, ali to je stvar kako tko starta, kako tko završava.

“Meni je zadovoljstvo ovo raditi. Ja volim taj posao. Nije mi teško, godinama
sam u mirovini, a svako jutro im malo “smetam”. Dođem na kavu pa da
porazgovaramo o rezultatu poslovanja i malo “piknem”. Ne zbog svoje
znatiželje, već ako je moguće da prenesem iskustva koje ja imam na one
mlađe iako su oni sa mnom od prvih dana. Kad gradimo i otvaramo centre, dobra stvar ide od usta do usta, mnogi gdje nas nema, nas zovu. Ne možemo svagdje biti, ako nemate novaca da završite objekt, da ga napunite, pa kadrove postavite problemi su. Problem je i odlazak ljudi. Mi smo bili isto u panici, hoće li i naši otići. Činimo određene ustupke, nećemo nedjeljom raditi, dižemo plaću na račun dobiti, božićnica, zajedničke fešte kolektiva. Sve su to motivacije koje na granici zadržavaju čovjeka da kaže – neću ja ići u nepoznato, kad imam ovdje poznato.” – kazao je Ivan Katavić.

Kazao je da ne postoji neispunjena želje, da je sve vezano za obitelj i
kolektiv, ako ima ekonomsku osnovu ide se u to. Djeluje i humanitarno, ljudi teško žive, a skromni su i šute.
“Napravio sam i neke kuće, razne pomoći pružao, pratim kako žive i drago mi je da sam mogao pomoći. U kolektivu mi smo kao jedan. To je suština, to je brana protiv multinacionalnih kompanija” – rekao je Ivan Katavić.

ji/hs/radiokrizevci.hr