Izložba OTON IVEKOVIĆ – RETROSPEKTIVA u Galeriji Klovićevi dvori
U Galeriji Klovićevi dvori otvara se retrospektivna izložba djela slikara Otona Ivekovića koji je svojim djelovanjem ostavio veliki trag u Križevcima. Gradski muzej Križevci u Umjetničkoj (likovnoj) zbirci čuva skicu za sliku “Krvavi sabor križevački” (GMK-494), a upravo to djelo jedno je od predstavljenih na izložbi OTON IVEKOVIĆ – RETROSPEKTIVA.
OTON IVEKOVIĆ (1869. – 1939.)
Rođen je 17. travnja 1869. godine u Klanjcu gdje je završio osnovnu školu. Tri i pol godine pohađao je gimnaziju u Zagrebu. Odlučuje upisati slikarstvo pa se u proljeće 1887. zaputio u Beč, pješice od jednog do drugog župnog dvora. Studirao je u klasi prof. Griepenkerla, a potom je upisao specijalku za povijsno slikarstvo kod prof. Trenkwalda. Na zahtjev ovog profesora udaljen je sa Akadmenije u ljetnom semestru 1890./1891. zbog čestog dolaženja u sukob sa profesorima na Akademiji te zbog svog upornog inzistiranja na slikanju kompozicija na temu Zrinskih i Frankopana. Sljedeće akadmske godine ponovo je upisao specijalku za povijesno slikarstvo, ovog puta kod prof. Eisenmengera.
Tijekom školovanja Iveković je živio vrlo teško, ali su mu takvu situaciju olakšale stipendije koje je kasnije dobivao od Akademije i Zemaljske vlade u Zagrebu. Na nagovor Ise Kršnjavoga i uz njegovu novčanu potporu Iveković nastavlja studij 1892. na minhenskoj akademiji. Potičući Otonovu naklonost povijesnom slikarstvu, Kršnjavi ga 1894. upućuje na usavršavanje svom prijatelju prof. Kelleru na Akademiju likovnih umjetnosti u Karlsruheu.
Nakon završene specijalizacije Ivekoviću se kao jednom od štićenika Kršnjavoga otvaraju u Zagrebu sva vrata. Odmah je imenovan nastavnikom slikanja u Realnoj gimnaziji, a već slijedeće godine nastavnik je u Obrtnoj školi, što mu osigurava podmirenje osnovnih životnih troškova. U Ivekovićevu stvaralaštvu osobito je plodno razdoblje od 1894. do 1900. godine. 1898. oslikava isusovačku crkvu Sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu, i, zajedno sa Medovićem, svod barokne crkve Sv. Terezije u Požegi. Intenzivna aktivnot ne prestaje ni nakon 1900. godine. Na početku novog stoljeća sudjeluje na velikoj Svjetskoj izložbi u Parizu.
Godine 1901. izlazi iz tiska Marulićeva Judita s ilustacijama Ivekovića i Medovića. Pored toga Iveković ilustrira Šenoino Zlatarevo zlato, a tih godina vrlo akrivno sudjeluje u radu Matice Hrvatske kao njen član i kao likovni oblikovatelj Hrvatskog kola. Aktivan je i u kazalištu kao kostimograf i scenograf. Obrtna škola prerasta 1908. godine u Umjetničku akademiju, na kojoj će Iveković sve do mirovine 1927. godine predavati crtanje i slikanje. Akademske godine 1910./1911. ravnatelj je Akademije. Nakon toga odlazi u Ameriku da oslika novosagrađenu crkvu, gdje je na svodovima i zidovoma naslikao petnaest prizora. Po završetku posla proputovao je američki Zapad, bilježeći scene iz života kauboja i indijanaca. Dojmove je objavio u putopisu iz 1911. Iste godine istupa iz Hrvatske pučke seljačke stranke čiji je član bio od njena osnutka 1904. Nakon izbijanja 1. svjetskog rata Iveković pokušava otići na front kao ratni izvjestitelj, tek mu je druga molba bila odobrena. Razdoblje od lipnja 1915. do rujna 1918. proveo je na bojišnicama na Soči, u Galiciji i u Srbiji, bilježeći scene iz vojničkog života. Nakon rata 1919. godine prodaje obiteljsku kuću u Jurjevskoj ulici u Zagrebu i kupuje grad Veliki Tabor, koji je već u to doba bio u vrlo lošem stanju, te se umjetnik često obračao Zemaljskom povjerentvu tražeći pomoć, a povremeno je i sam angažirao majstore na popravku dvora. Ivekovićevi su u Taboru živjeli do 1935. godine. Dvor je prodan 1938. kada ga za malu svotu otkupljuje Banska uprava. Posljednje godine života, nakon uznapredovale bolesti, slikar provodi kod brata Albina u Klanjcu.
Umire 4. srpnja 1939. godine u Klanjcu. Velika retrospektiva priređena mu je tek 1996. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.
Križevački muzej posjeduje jedan njegov rad. To je skica na platnu za veliku sliku Krvavoga sabora koju je izveo za potrebe uređenja crkve Sv. Križa nakon njezine obnove 1913. godine. Zanimljivo je da na natječaju pobjeđuje slika koja nije sakralne tematike, a trebala je krasiti triumfalni luk prema svetištu crkve. Iveković je začetnik povijesnog slikarstva u Hrvatskoj i na svojim slikama često je prikazivao prizore iz hrvatske povijesti. Zahvaljujući reprodukcijama, takozvanim oleografijama, njegove slike prodiru do naširih slojeva stanovništva, ostavši u svijesti kao primjer domoljubnog slikarstva.